MEMENTO MORI

Prvi studeni, blagdan Svih Svetih tijekom svojeg višestoljetnog obilježavanja prerastao je u tzv. Dan mrtvih, a koji je zapravo 2. studenog kada prema tradiciji slavimo Dušni dan, ter se spominjemo svih naših dragih koji su ovaj trnoviti, zemaljski zamijenili vječnim životom.

Danas nažalost samo vrlo rijetki slave Dušni dan dok je to u (i) demerskoj povijesti bilo i te kako uobičajeno, o čemu mogu i osobno posvjedočiti prisjećajući se djetinjstva. Iako je već i tada 1. studeni bio uobičajen kao dan sjećanja na preminule, baka Margarita običavala je djedov grob svake godine obići 2. studenog, na Dušni dan uz obaveznu Svetu misu, poštujući tako običaj svojih predaka.

Naše župsko groblje dan uči Svih Svetih

Na blagdan Svih Svetih trebamo se prisjetiti ne samo onih uzdignutih na čast Oltara, prilika je ovo za prisjećanje i slavljenje svih pokojnih koji su samozatajno, časno i sveto proživjeli svoj zemaljski put, žrtvujući se za druge ter pridonoseći svekolikom boljitku. Onima koji su nam činili dobro i bili nam dragi, 1. i 2. studenoga palimo svijeće, ne samo kako bi ih se prisjetili, već i da im zahvalimo za to što su nam bili dobri, što su bili samozatajni, sveti i ponizni srcem.

Nažalost, današnje vrijeme potrošnje i laži, za ove nam svete dane pokušava ponuditi i neke nove običaje, nespojive s našom tradicijom i katoličkom vjerom. Na nama je odluka i izbor hoćemo li prihvatiti nekakve poganske običaje, duhove i noć coprnica, za koje u djetinjstvu nismo ni čuli ili ćemo poštivati i održavati našu tradiciju i lijepe običaje, a naročito zapovijedi i nauk Svete rimske Crkve.

Iskoristimo ove dane i za podsjećanje na prolaznost ovozemaljskog života i postavljanje pravih prioriteta. Kao što je u naslovu posta rečeno, spomenimo se da ćemo umrijeti ter se upitajmo bavimo li se uopće bitnim stvarima ili nam svakodnevnicu ispunjavaju tričarije.

Brezovičko groblje uoči blagdana

                     Pozdrav od Demka!