RASPORED SVETIH MISA U DEMERJU DO NOVE GODINE

Sveta misa po kiši

         Iako sam najavio kako ćemo  u slučaju lošeg vremena jučerašnju Svetu misu slaviti u mjesnom domu ispalo je malkice drugačije. Kiša se nije mogla odlučiti jel bude, ili ne bude padala sve do samoga početka Svete mise, i kad je već sve bilo pripremljeno seljenje na drugu lokaciju bilo bi nezgodno, te je pala odluka da hrabro (o)stanemo ispod kišobrana! Kišobrani i kiša ipak nisu nimalo umanjili našu želju za sudjelovanjem u službi Božjoj, te se tako okupilo gotovo šezdeset vjernika što je za ovakve vremenske uvjete ipak respektabilna brojka.

         Naš novi župnik vlč. Dubravko Škrlin Hren impresionirao je prisutne svojom pristupačnošću i jednostavnoću, te najavio kako će od sada Svete mise u Demerju biti služene puno čeće nego je to bilo do sada.  Vremenski uvjeti neće predstavljati problem jer će za hladnijeg perioda iste biti služene u Domu mjesne samouprave Demerje.

         Prva slijedeća Sv.misa u Demerju služiti će se 28. rujna 2016., u 17,30  , a cijeli raspored do Nove godine biti će nakon srijede prezentiran putem oglasnih ploča kao i na ovome blogu.

         Želja vlč. Dubravka je da Božju riječ približi onima, posebice starijima kojima je odlazak u udaljenije crkve zahtjevan, a isto tako i duhovno ojačati naše naselje koje je u specifičnom položaju zbog svoje višestoljetne udaljenosti od središta župe. Stoga vas sve ljubazno pozivam da se i na iduće Sv.mise u Demerju odazovete u što većem broju!

Obavijest

          U slučaju kiše Sveta misa najavljena za danas u 17,30 biti će u domu mjesne samouprave Demerje.

           Molim štovane čitatelje bloga Sveti Petar i Pavao Demerje, kao i facebook prijatelje da o ovome obavijeste ukućane i susjede koji se ne koriste internetom. 
                Isto tako vas molim da se Svetoj misi odazovete u što većem broju kako bi na taj način dali podršku novom župniku koji k nama dolazi s mnogo entuzijazma i dobrih namjera!

NOVI ŽUPNIK

      Ovaj naš svijet zajedno sa svim svojim sastavnicama nalazi se u neprekidnoj mijeni: smjenjuju se dani i noći, godišnja doba, sunce i oblaci, ljudski naraštaji, državni dužnosnici i njena uređenja... Sve, baš sve je podložno promjeni, te je još  davno rečeno kako „jedino mijena vječna jest“. Neke promjene priželjkujemo, neke pak najradije ne bi doživjeli, neke pokušavamo potaknuti, a neke pak spriječiti. Poneka nas promjena veseli, a poneka rastuži.

         Kao i sve na ovome Božjem svijetu i naši su duhovni pastiri podložni promijeni, pa tako ovih dana svjedočimo personalnoj promjeni u našoj župi: dosadašnji župnik vlč. Vjekoslav Pavlović nas napušta te odlazi u  župu Blaškovec, a novim župnikom imenovan je mr. vlč. Dubravko Škrlin Hren.

         Naravno, kao i u svemu ostalom, netko se promjeni raduje, a netko je nije niti želio... Neki se vesele novom župniku, dok neki žale za dosadašnjim. Bilo kako bilo, vremenom ćemo se svi naviknuti, i život će dalje teći svojim uobičajenim, od Boga zadanim ritmom.

         Ovom prigodom želim u svoje osobno, i u ime (nadam se) velike većine župljana zahvaliti vlč. Slaveku na svemu dobrome, na trudu i zalaganju, na mnogim lijepim riječima utjehe i ohrabrenja, na druženjima, izletima, na tome što je živio s nama, i za nas. Ako je pak možda u nečemu ponekad i pogriješio, to mu onako kršćanski, od srca opraštamo!

         Novome pak župniku prije svega želimo dobrodošlicu, zatim  puno uspjeha u radu, te strpljena i razumijevanja za naše probleme.  Želimo  da  sve što bude radio u našoj župi  bude vođeno Božjom rukom, nagrađeno Njegovim blagoslovom, a plodovi župnikovoga pastirskoga djelovanja neka budu  snažna vjera, čvrsto pouzdanje, i savršena ljubav  brojnog i na velikoj površini razasutog  stada koje mu je povjereno.

         Našeg novog župnika na jučerašnjoj poldanjoj Svetoj misi u župnoj crkvi  u službu je uveo pomoćni zagrebački biskup mons. Valentin Pozaić, dopratili su ga roditelji, rodbina i prijatelji, bogoslovi, te brojna delegacija njegove rodne Stubice na čelu s načelnikom općine Jasminom Krizmanićem.  Vlč. Dubravko je tijekom svečane Sv.mise obnovio svoje svećeničke zavjete, položio prisegu, a na kraju se jednostavnim ali snažnim i upečatljivim riječima obratio svojim župljanima. Iz njegova nastupnog  govora možemo zaključiti kako će on kao naš novi pastir dati baš sve od sebe za duhovni i materijalni boljitak  župne zajednice, a dokaz da misli ozbiljno su i neke već uvedene promjene.

         Jedna od novosti u funkcioniranju naše župne zajednice je način informiranja, a koje će od sada biti putem župnoga listića kojemu je vlč. Dubravko nadjenuo simpatično dvoznačno ime temeljeno na inicijalima imena našeg župnoga zaštitnika:  „IN“

         Za pretpostaviti je kako će i župna internetska stranica uskoro postati ažuriranija i aktuelnija, a dali će na njoj biti objavljivan i tjedni župni listić, o tome će odlučiti župnik. Za sada prvi broj listića „In“ pogledajte ispod teksta, a nadam se kako mi vlč. Dubravko neće zamjeriti što to objavljujem bez njegova odobrenja, budući da se još nismo stigli upoznati. Jučer je naime bila velika gužva, a ja se ipak ne volim gurati u prve redove.

         Eto, vlč. Dubravku još jednom želim dobrodošlicu, a štovanome čitateljstvu predlažem da ne propusti pročitati prvi broj župnoga listića „In“.

                                                                                              Stjepan Kos

SARAJEVO I VISOKO 2. dio

VISOKO - FRANJEVAČKI SAMOSTAN I GIMNAZIJA

 Opet s (ne)malim zakašnjenjem, evo konačno i drugog dijela zabilježbe s izleta u Sarajevo i Visoko, a u kojoj ćemo malo zaviriti u franjevački samostan i gimnaziju u Visokom.

Višestoljetna prisutnost Franjevaca u Bosni i Hercegovini ostavila je dugoki trag u svim segmentima života i kulture, a posebno u obrazovanju. Tako je visočka franjevačka gimnazija jedina klasična u BiH. Završetkom ove školske godine njezine je klupe napustilo 13o učenika od kojih je tek manji dio onih koji žele postati fratri. Da ne duljim, više podataka o ovoj osebujnoj gimnaziji možete naći na ovome linku, a mi pogledajmo nekoliko fotografija:

Stara zgrada samostana i gimnazije

Zgrada gimnazije izgrađena je 1900. godine a obnovljena je donacijama, i vraćena prvotnoj svrsi

Predvorja i hodnike krase umjetničke slike, a ono što me je posebno oduševilo je to da u cijeloj zgradi nigdje nisam vidio nikakvog oštećenja, šaranja ili slično, iako je školska godina tek nedavno završila.

Učionice su prostrane i dobro opremljene

Kapelica

Predvorje u prizemlju stare zgrade

Samostan posjeduje bogatu knjižnicu, kroz koju nas je, kao i kroz druge dijelove samostana i gimnazije, proveo simpatični fratar (u žutoj majci) kojemu nažalost nisam zapamtio ime

Lapidarij

Lapidarij sadrži mnoge vrijedne eksponate

Ogromna zbirka prepariranih životinja

Herbarij sadrži sve bilje koje raste u Bosni i Hercegovini

Samostanski vrt, a u pozadini je sportska dvorana

Samostanska crkva posvećena je svetom Bonaventuri

SARAJEVO I VISOKO 1.dio

            Prošlog vikenda, 2 i 3. srpnja 2016.,  Sindikat hrvatskih željezničara za svoje članove organizirao je izlet u Sarajevo i Visoko. Budući da je posjet Sarajevu bio  moja neostvarena želja nije me trebalo nagovarati na ovaj izlet, a budući da se putovalo u opuštenom i poznatom društvu putovanje, unatoč dužini i zahtjevnosti nije bilo nimalo naporno.

            Nažalost, kako život ima svoje svijetle i one manje svijetle strane, naš je put obilježio i jedan tužan gubitak; naša suputnica, kolegica i prijateljica Senada Pavečić preminula je tijekom putovanja od posljedica srčanog udara u Sarajevu, a na posljednje počivalište ispratili smo je 7. srpnja 2016., na Markovom polju.

Ovaj post posvećujem rahmetli Senadi Pavečić, te joj na taj način želim zahvaliti za svaku lijepu riječ, osmjeh i gestu, za sve ono čime nas je dobrim dotaknula, a isto tako i uputiti molbu zajedničkom nam Stvoritelju neka joj bude milostiv.

            Kako je riječ o dvodnevnom izletu velik dio vremena smo proveli u autobusu što ipak nije umanjilo sadržajnost našega putovanja, a sakupilo se toliko dojmova i impresija da ih moram podijeliti na odvojene cjeline:

ŠEHER  SARAJEVO

            Sarajevo je grad koji zavolite na prvi pogled, grad u kojem ima nešto što vas osvaja i plijeni vašu pažnju, grad toplih i susretljivih ljudi, grad bogate kulture i povijesti, grad koji osvaja, grad koji jednostavno morate voljeti...

            Ipak, nisam pisac, niti putopisac, pa zato pogledajmo što nam govore fotografije:

Spremni za polazak

Hotel "Saraj" nalazi se pokraj Bentbaše, brane na Miljacki i tunela, na  desetak minuta od Vjećnice i Baščaršije

Soba u hotelu

S balkona hotelske sobe pruža se pogled na Miljacku i staru gradsku jezgru

Čuveni Sebilj na Baščaršij gdje smo se, oslim fotkanja za uspomenu, napili vode jer stara pjesma kaže: "Tko se jednom napije vode sa Baščaršije, taj iz Sarajeva više otići ne umije."

Na Baščaršiji jednostavno morate kupiti nešto za uspomenu

Tipična ponuda

Kažu da je obično na Baščariji mnogo veća gužva, a što to nije bio slučaj za vrijeme našeg boravka vjerojatno je uzrok to što je još u tijeku mjesec posta - Ramazan

Nezaobilazni čevapi bili su odlični ali uz isključivo bezalkoholno zalijevanje

Begova đamija 

Znamenitosti Sarajeva pokazao nam je mlađahni ali ali vrlo dobro upućeni turistički vodič

Šadrvan  u dvorištu begove đamije mjesto je ritualnog ispijanja vode

Česma s vanjske strane begove đamije 

U pozadini se vidi sahat kula na kojoj sat pokazuje koliko je vremena preostalo do zalaska sunca odnosno zadnje dnevne molitve kojom ujedno  započinje novi dan. Iako izgledom podsjeća na crkveni zvonik Sahat kula to nikad nije bila, već je građena isključivo za svrhu koju i danas obavlja

Na mjestu s kojeg sam snimio ovu prilično mutnu fotografiju nalazi se simbolična crta arhitektonske "podjele" Sarajeva: s ove je strane isključivo orijentalni pristup gradnji, ......

...dok na drugoj strani prevladava srednjoeurpski štih budući su zgrade izgrađene u vrijeme Austro-ugarske

Još malo srednjoeuropskog štiha

Mjesto atentata na prijestolonasljednika Ferdinanda danas je tek simbolično obilježeno, obližnji se most više ne zove Principovim, a samog Gavrila Princima službena BiH historiografija svrstava u teroriste.

Katolička katedrala Srca Isusova

Strara tržnica još uvijek služi svrsi za koju je građena ali samo za neprehrambenu robu

Šeher - ćehajina ćuprija

Moji suputnici

Pogled s šeher-ćehajine ćuprije: naprijed je brana na Miljacki, a u pozadine se vidi hotel"Saraj" u kojemu smo noćili

Vijećnica je izgrađena za vrijeme Austrougarske, jedno vrijeme je bila knjižnica, a danas je ponovno  vjećnica

Demerski vijećnik ispred sarajevske vjećnice

Nastavlja se.....