Gruntovec u Demerju

         „Imovinski“ prijepori sitnih duša oduvijek izazivaju podsmjeh  i zgražanje razumnih ljudi, piscima daju „štofa“ za humoristička djela, dok odvjetnici i suci od njih dobro žive. U današnjem vremenu ovakvi su sporovi gotovo postali relikt prošlosti, ali taman kad smo pomislili kako svađe oko međa pripadaju povijesti, jučerašnja događanja u ulici Kutiček (lijevi odvojak Bedeka, pod bregom) kao da nas vraćaju u neko drugo, prošlo vrijeme…

         Ulica Kutiček je prema Planu malih komunalnih akcija za ovu godinu, donesenom od prošlog saziva lokalne samouprave, trebala biti asfaltirana u dužini 100 metara i širini 3,5 metra. Riječ je o tzv. zacrnjenju gdje se makadamski putovi prevlače sa slojem asfalta ali bez posebne pripreme podloge. To je inače način koji donekle pojeftinjuje održavanje ovakvih putova, iako to nije odveć trajno rješenje.

         Radovi su jučer započeti ali je vrlo brzo došlo do problema: budući da prilikom pripreme nije provjereno imovinsko-pravno stanje rečene ulice, pojedini su njeni „vlasnici“ ustali u obranu „svoje“ imovine, i tako spriječili početak radova. Nakon cijelojutarnjeg natezanja došlo se do saznanja kako cca 60 metara ulice ima pravni status javnog dobra, te će taj dio biti i asfaltiran, dok će ostatak prema kući g. Kulaševića pričekati dok se ne riješe imovinski odnosi. To se nažalost zasigurno neće dogoditi o nekom kratkom vremenu.

        

         I što reći? Jednostavno, ljudska je glupost opet pobijedila zdrav razum. Doista je nejasno što fiškalice i fiškali misle napraviti s par kvadratnih metara svoje imovine koji su, s asfaltom ili bez njega, i danas CESTA po kojoj prolaze vozila, a nijedan sud na svijetu jamačno ne bi dosudio da mudrijaši tamo sade paradajz, odnosno da Kulašević do svoje kuće mora stizati jedino helikopterom.

         Loši međusobni odnosi aktera ove priče zacijelo su uzrokovali neuspjeh jedne dobre i korisne akcije, od koje bi svi imali koristi i koja bi podigla vrijednost njihovih posjeda. A kad bi se nekim čudom mogli vratiti na početak jučerašnjeg dana, bilo bi najpametnije kad bi vlasnici posjeda uz ulicu Kutiček graditelje dočekali s gajbom mrzle pive. Kako su ovakva čuda ipak nemoguća, svima koji su jučerašnju kašu zakuhali preporučam da svako jutro kada stanu pred ogledalo – sami sebe ošamare!

PREDAH U CRIKVENICI

         Crikvenica, kao i sva ostala mjesta našeg sjevernog  primorja, prava su blagodat za sve one koji moraju preko ljeta raditi dok drugi ljetuju. Zahvaljujući dobroj prometnoj povezanosti do popularne se „Crikve“ putuje tek dva sata, cijena povratne karte ni preko agencija nije pretjerana (npr. Croatia express,  90 kuna), tako da već u jutarnjim satima možete uživati u blagodatima primorskog podneblja, a navečer ponovo spavati doma u svojoj postelji.

         U pogodnost ovakvih kratkih predaha jučer sam se imao priliku i osobno uvjeriti, a s vama ću eto podijeliti nekoliko lijepih slikica. Doduše, jučerašnji dan možda nije po pitanju vremenskih uvjeta bio najidealniji, ali je u konačnici sve dobro ispalo mada je voda, barem za moj ukus, bila malčice prehladna… 

             U ne baš obečavajuće crikveničko jutro, vedrinu i malko slavonskog                                            štiha donijeli su ovi ulični tamburaši

Ujutro je većina  plovila bila na vezu

Malo vjetra i ponešto oblaka uzrok su slaboj jutarnjoj posjećenosti crikveničkih plaža

Čim su se oblaci razišli zavladala je uobičajena vreva, ...

... a kontinetalni su gušteri izašli na sunce

Cijene su onako, "turističke", a na ovom sam kiosku za 11 kuna kupio bočicu od pola litre obične vode. I to gotovo tople!

Oko 18 sati plaža je još uvijek prepuna

 Kremšnite prije povratka.

Usporavanje životnoga tempa

Svi koji danas žive u velikim gradovima ili njihovoj neposrednoj blizini, osjećaju očajničku potrebu za sljedeće tri stvari: tišinom, samoćom, i usporavanjem životnoga tempa. To nam je potrebno ako se želimo posvetiti molitvi, ali jednako tako i želimo li uopće sačuvati zdrav razum.
Tišina. Kierkegaard, veliki danski kršćanski filozof iz 19. stoljeća, često je govorio o tišini. Njoj su posvećene i gotovo posljednje riječi što ih je napisao. Rekao je: „Kada bih bio liječnik i smio propisati samo jedan lijek za sve boljke suvremenog svijeta, odabrao bih tišinu. Jer, kada bi se Riječ Božja u suvremenom svijetu i propovijedala, tko bi je čuo uz toliku buku? Stoga, valja uspostaviti tišinu."
Tišina predstavlja nužnost, a ne luksuz. Samo riječi koje dolaze iz tišine imaju snagu; a riječi koje dolaze iz buke - ili su tek posljedicom drugih riječi - površne su. Riječi koje dolaze iz tišine nalik su na morsko valovlje; a riječi što dolaze iz drugih riječi u najboljem su slučaju poput brza potoka ili najgoroj varijanti poput puštanja vode iz slavine ili vodokotlića.
Samoća. Samoća je nešto za čime su drevni mudraci čeznuli kao za darom. Pa ipak, današnje je društvo nameće svojim najtežim zločincima kao najokrutnije mučenje što ga može smisliti.
I samoća je također nužnost, a ne luksuz. Ona je neophodan temelj istinskog zajedništva, jer zajedništvo bez samoće nalik je na stotinu ljudi što stoje u krugu, pri čemu se svaki naslanja na onoga do sebe. Uskoro će se svi redom neizbježno prevrnuti.
Usporavanje životnoga tempa. Danas je to postalo gotovo nemoguće. Život je nalik na pomahnitalu rijeku, prepunu prevrnutih čamaca. Potrebno nas je odvesti na tihane vrutke, kako bi nam se duša okrijepila.
Usporavanje životnoga tempa jednako je tako nužnost, jer je izvorom svake učinkovite djelatnosti – poput riječi i djela Kristovih. To je kao kada polako napinjemo luk, a onda ga naglo pustimo. Površni smatraju da su žive samo one duše koje su neprestano u pokretu, ali zato duboki znaju kako su istinski žive samo tihe duše.
                                                                                         
                                                                                         Peter Kreeft



Izvor: http://www.velecasnisudac.com/naslovna/riznica-duha/usporavanje-zivotnoga-tempa

Posuđeni članak

Zaslužuje li narod vlast kakvu ima?

Reče im Pilat: "Ja u njemu ne nalazim krivice." A oni. Oni vikaše:"Propni, propni njega". Pilat „opra ruke" i predade im Ga. Bič fijukne, zvizne, a krv šikne. Galilejac pade.

Zašto je Hrvatska tako nisko pala ili kako pronaći Arijadninu nit te izići iz labirinta? Teška pitanja. „Sretna je zemlja koja ima političare koji znaju što treba učiniti i ekonomiste (stručnjake,op.A.L.) koji znaju to učiniti", 

 lord  Mancroft.

 

                                            

                   

Vrijeme prolazi... rane se liječe. Ali ostaju samo zaliječene, ne i izliječene. Ne možemo i ne smijemo zaboraviti. Žrtve su prevelike.... Kako zaboraviti bezbrojne jame, Haag (rekao bih - had, pakao). Neki su pali na mamac, a neki podlegli amneziji. Armagedon, besramna politička (a tek moralna) katastrofa moćnika sa pozicije sile, a ne pravde. Ideal hipokrizije stupio je na pozornicu. Komedija ili tragedija? Teatar apsurda! Zar je i to Europa? Je li to EU? Jesmo li zaboravili kako je nastala, na kojim temeljima? Što bi o ovakvoj EU rekli R. Schuman, J. Monet, K. Adenauer ili A. de Gasperi?

Draga (zvuči cinično jer tako i mislim) rastrojena Europo! Imamo mi i kod nas dosta Alkibijada i Herostrata, pa smo i dobro prošli. Što nas još čeka. ..? Samo On zna! 'Naši' umišljeni genijalci, pervertiti, kameleoni, uhljebi, poslušnici EU aparatčića, civilizacija razularenih, artificijelni profeti, politički supermarket. Još jučer su neki apologetski branili „naše" klečanje i pristajanje na razna poniženja našeg naroda i države. Za to vrijeme su bitno popravili svoj konto, na račun nas ostalih. EU-trojanca polako vučemo prema trgu.

Zar smijemo zaboraviti, nije paranoja, i sljedeće: svjedočenja već 1994. u 'korist' naših generala; izjednačavanje krivnje; moguće povlačenje tužbe za ratne zločine; regionalna suradnja (da, suradnja) s prizvukom jugosfere; prvi pokušaj „privatizacije", ma tamo neka ciglana, cementara za malu-kćerkicu (je li moguće da je 'inicijator' svih ovih ne-djela isti lik ), "..davno bješe, sjećaš li se.."; korupcija,širokog spektra; tko je „zamp-io", itd. Itd.

Srozan autoritet države

„Koga da vam pustim?", upita ih. A oni vikaše:"Barabu, pusti Barabu."

Laž i obmanaImperativ odgovornosti i dužnosti-šutnuti su u kut kao stari krpaš. Humanitarnost, etika i humanitet su u međusobnom konfliktu. Idealno okružje za bujanje i etabliranje carstva laži, obmane,nemorala, hedonizma. Je li to stvarnost leluja ili su Harpije i Irida zamijenile mjesta?
Narod još stenje, malo „grinta" ,trpi. Do kada? Koliko još do stanja opresivnog onirizma?Lik, a pogotovo (ne)djela mnogih naših „autoriteta", tih kralja Mida, srozao je autoritet države Hrvatske (zakonodavni, sudski, izvršni) na konture i poziciju krave muzare. Mitski Levijatan? Ciljano dozirana moralna hipokrizija političku retoriku čini dvolično lažljivom. U ime općeg (fil. nazor univerzalizma) ljudstva i bratstva nastupaju posebni, osobni interesi. Također i amoralni familizam. Rusticusi i mediokriteti vode kolo. Imperativ odgovornosti i dužnosti-šutnuti su u kut kao stari krpaš. Humanitarnost, etika i humanitet su u međusobnom konfliktu. Idealno okružje za bujanje i etabliranje carstva laži, obmane, nemorala, hedonizma. Je li to stvarnost leluja ili su Harpije i Irida zamijenile mjesta?

Narod još stenje, malo „grinta" ,trpi. Do kada? Koliko još do stanja opresivnog onirizma?

Lijepa Naša postade novovjeka Sumerija

Ne smijemo zaboraviti niti 'velike zasluge' nekih 'hrvatskih' medija i osobito njihovih gonzožurnalista, koji izdašno dolijevaju benzin na vatru. Pogotovo tu prednjače sveznadari,"gorostasi" duha i pera, bukači, zmije iz 'poskokove drage' i bratija im, domaći i 'uvozni'. Dalekovidnice im već pušu za vratom. Nema potrebe spominjati 'omiljene' im teme! Sadističkom nerazboritošću drsko kljaštre sve što 'im' nije po volji. Ili imaju zadatak pa ga 'rješavaju', odrađuju? Stoje li iza toga i neke škude?

Vrijeme prolazi, problemi ostaju. Tko će ih riješiti? Znamo tko plaća sve račune. Narod (raja). A, nedavno, pred izbore, obećanja, obećanj! A zauzeše fotelju, usidriše se, pa deru do kostiju. "Harač rajo, harač", riče". Više biča,manje zobi.

Rastrgoše, počupaše, podijeliše. Dakako, među sobom. "A za haljine moje baciše kocke."

Ante Luetić, dipl.iur

Izvor:http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/ostalo/prilozi-graana/15577-lijepa-nasa-dolina-suza.html

Proslava Gospe Karmelske

Proslavi prethodi trodnevna obnova od 13. do 15. srpnja.

Na samu svetkovinu, u utorak 16. srpnja, misu u 11 sati predvodi župnik iz Odre Vladimir Cvetnić, a pjeva Mješoviti župni zbor župe Brezovica. Misu u 17 sati predvodi o. Alojz Ćubelić, OP, a pjevaju karmelićanke iz Karmela Brezovice.
Proslavi prethodi trodnevna obnova od 13. do 15. srpnja. Svakoga dana u 16.20 sati su molitva Večernje i Lauretanske litanije, a u 17 sati je misa. Prva dva dana misu predvodi župnik iz Brezovice Zvonko Vuković, a posljednjega dana župnik župe sv. Nikole Tavelića iz Zagreba Božidar Tenšek.
Proštenje Karmelske Gospe održat će se u nedjelju 21. srpnja.
Misu u 7 sati predvodi o. Viktor Grbeša, OCD, a pjevaju karmelićanke iz Brezovice. Misu u 9 sati predvodi župnik iz Vukovine Đuro Sabolek, a pjeva Mješoviti župni zbor iz Mraclina. Župnik župe sv. Barbare iz Zagreba mons. Antun Sente, ml. predvodit će misu u 11 sati, a pjevat će zbor Panis Angelicus. Misu u 17 sati predvodi provincijal Hrvatske salezijanske provincije don Pejo Orkić, a pjeva Mješoviti župni zbor iz Brezovice.
U svim danima bit će prigoda za sakrament pomirenja i za primanje Gospina škapulara.

                                                                                                            (izvor: radio Marija)

NOVA VIJEĆA GRADSKE ČETVRTI I MJESNOG ODBORA

Lokalni su izbori za nama, te su novoizabrani predstavnici građana formirali sve razine predstavničkih tijela. Iako pomalo kasnim s ovom informacijom, red je da vas informiram kako je to prošlo u našoj Četvrti i Mjesnom odboru.

            Konstituirajuća sjednica Vijeća Gradskečetvrti Brezovica, kao i  konstituirajuće sjednice svih Vijeća Mjesnih odbora naše četvrti održane su 27. lipnja 2013. u Brezovici.

Za predsjednika Vijeća Gradske četvrti Brezovica izabran je Vladimir Iviček, potpredsjednica je Marina Pucević.  Većinu u Vijeću Gradske četvrti Brezovica ima HDZ  sa  svojim koalicijskim partnerima, a prema informacijama kojima raspolažem predsjednik i potpredsjednica su izabrani jednoglasno. U novom sazivu Vijeća GČ Brezovica i Demerje ima svojeg predstavnika, Dražena Lončića iz HDZ-a.

Za predsjednika Vijeća Mjesnog odbora Demerje izabran je Slavko Borić, a za potpredsjednika Stjepan Kos. Ova je odluka također donesena jednoglasno, uz napomenu da izabrani predstavnik SDP-a nije došao na kostituirajuću sjednicu, te je još uvijek nejasno tko će u Vijeću Mjesnog odbora Demerje zastupatiti opozicijski SDP.

Konstituirajuća sjednica Vijeća Mjesnog odbora Demerje

Uspomena s konstituirajuće sjednice Vijeća MO Demerje: Zlatko Mateša (član Vijeća MO Demerje), Slavko Borić (predsjednik Vijeća MO Demerje), Milan Kulaš (voditelj područnog odsjeka Brezovica), Dražen Lončić (Vijećnik GČ Brezovica), Željka Malenić (član Vijeća MO Demerje) i Stjepan Kos (potpredsjednik Vijeća MO Demerje)

Kavica nakon obavljenog posla

FOR SALE

         Ako ustvrdim kako masovni mediji svih vrsta kreiraju javno mnijenje, neću reći ništa nova. Pa i vrapci na grani znaju na čijoj je „strani“ većina novinara, napose onih koji rade za velike informativne kuće. Dobro, nije da oni nemaju svoje mišljenje ali urednikova je uvijek zadnja, pak ako želiš plaću…

 

                                                                                        (index.hr)

            Iako mi je sve u uvodniku rečeno i te kako dobro poznato, večeras sam ipak ne iznenađen nego zaprepašten. I to ne onime što većina internet portala koje pratim piše. Zgrozilo me je ono o čemu ŠUTE odnosno o čemu nema niti slova na nijednoj naslovnici! Večerašnji naglasak je na presudi vezanoj za kredite u francima, i o izvanrednoj smjeni vlasti u Egiptu.

            Ono o čemu nema niti slova, ako je negdje i objavljeno, brže-bolje je skinuto s naslovnica. Radi se naime o današnjoj ODLUCI Vlade ove (još uvijek) Države o davanju u dugogodišnju koncesiju SVIH hrvatskih auto- cesta! Kažem dugogodišnju iako je to preblaga riječ jer 30 ili 50 godina, koliko su najavili da će netko drugi gospodariti onim najvrednijim što imamo, nije nikakav zakup niti koncesija – to je prodaja obiteljskog blaga i dovođenje tuđeg gospodara u vlastitu kuću!

            I to onda nije vijest! Jedna takva strahota skriva se iza pirove pobjede frankovaca, velim pirove jer će  do prave pobjede (ako je uopće i bude) još puno, jako puno vode proteći Savom. Isto tako nam važnim pokušavaju prodati događaje u Egiptu. Ma, sigurno da je to važno Egipćanima ali, oprostite mi na izrazu, jebe mi se za Egipat dok  ovdje ne samo nas, nego i budući naraštaj pretvaraju u gloguze robove.

            A vi, dragi moji  nedajte se smetati. Surfajte, fejsajte, igrajte igrice, čitajte novine, gledajte TV i slušajte radio, vas se sve ovo ionako ne tiče. Već će netko drugi, negdje drugdje nešto poduzeti, i kaj ja tu uopće morem…

            E, moj narode!