NEKADA I SADA

         Mnogi kažu da vrijeme danas mnogo brže protiče nego je to bilo nekad, kako se promjene odvijaju gotovo munjevitom brzinom. I doista kada se osvrnem prema svom djetinjstvu, moram posvjedočiti o jednom mirnijem tempu života, o prisnijim (među)ljudskim odnosima, o većoj povezanosti čovjeka i prirode… Svakako moram spomenuti i oskudniju materijalnu stranu, u kojoj je mali ruski fotoaparat koji mi je kao dječarcu darovala krsna kuma bio vredniji poklon od bilo kojeg današnjeg elektronskog čuda.

         S tom malom ruskom „Smenom“ želio sam snimiti cijeli svijet, što si naravno nisam mogao priuštiti jer je trebalo kupovati filmove  te plaćati razvijanje i izradu fotografija, a o današnjim digitalnim fotićima nije bilo riječi niti u naučnofantastičnim pričama. Ipak nespretnom dječjom rukom i bez ikakvog predznanja uspio sam zabilježiti neke detalje iz tog vremena, a ovaj put vam želim predočiti tri detalja današnje demerske ulice, kako je izgledala prije otprilike četrdeset godina a kako izgleda danas…

Kuftinci ili današnja demerska ulica, početkom 70-tih godina 20.stoljeća

Isto mjesto snimljeno danas predvečer

Put prema šumi

Isto mjesto 40-tak godina kasnije

Idila s počeka 70-tih

Konji i živice otišli su u povijest...

        Pozdrav od Demka!

TRI STRASTI

                Postoje tri velike strasti - alkohol, kocka i vlast.

Od prve dvije se nekako može izliječiti, od treće nikako. Vlast je i najteži porok. Zbog nje se ubija, zbog nje se gine, zbog nje se gubi ljudski lik.
Neodoljiva je kao čarobni kamen, jer pribavlja moć...

Čovjeka na vlasti podstiču kukavice, bodre laskavci, podržavaju lupeži, i njegova predstava o sebi uvek je ljepša nego istina. Sve ljude smatra
glupim, jer kriju pred njim svoje pravo mišljenje, a sebi prisvaja pravo da sve zna, i ljudi to prihvataju.

Niko na vlasti nije pametan, jer i pametni ubrzo izgube razbor, i niko
trpeljiv, jer mrze promjenu. Odmah stvaraju vječne zakone, vječna načela, vječno ustrojstvo, i vežući vlast uz Boga, učvršćuju svoju moć. I niko ih ne bi oborio, da ne postaju smetnja i prijetnja drugim moćnicima. Ruše ih uvijek na isti način, objašnjavajući to nasiljem prema narodu, a svi su nasilnici, i izdajom prema vladaru, a nikome to ni na um ne pada. I nikoga to nije urazumilo, svi srljaju na vlast, kao noćni leptiri na plamen svijeće.

                                                                                   Meša Selimović

GOSPA KARMELSKA

Brezovica, (IKA) – Gospa Karmelska svečano će se proslaviti 16. srpnja u KBrezovica, (IKA) – Gospa Karmelska svečano će se proslaviti 16. srpnja uješoviti župni zbor župe Brezovica. Misu u 17 sati predvodi o. Slavko Pav

         Gospa Karmelska svečano će se proslaviti 16. srpnja u Karmelu Brezovici. Misu u 11 sati predvodi o. Dario Tokić, OCD, pjeva mješoviti župni zbor župe Brezovica. Misu u 17 sati predvodi o. Slavko Pavin, DI, pjevaju karmelićanke iz Brezovice.

         Proštenje Karmelske Gospe bit će 22. srpnja. Misu u 7 sati predvodi o. Ervin Ukušić, OCD, pjevaju karmelićanke iz Brezovice. Misu u 9 sati predvodi vlč. Đuro Sabolek, pjeva mješoviti zbor mladih iz Mraclina. Misu u 11 sati predvodi Vladimir Cvetnić, pjeva zbor mladih Damask iz Retkovca. Misu u 17 sati predvodi o. Alojz Ćubelić, OP, pjevaju karmelićanke iz Brezovice.   IKA

         

elićanke iz Brezovice.

Proštenje Karmelske Gospe bit će 22. srpnja. Misu u 7 sati predvodi o. Ervin Ukušić, OCD, pjevaju karmelićanke iz Brezovice. Misu u 9 sati predvodi vlč. Đuro Sabolek, pjeva mješoviti zbor mladih iz Mraclina. Misu u 11 sati predvodi Vladimir Cvetnić, pjeva zbor mladih Damask iz Retkovca. Misu u 17 sati predvodi o. Alojz Ćubelić, OP, pjevaju karmelićanke iz Brezovice. armelu Brezovici. Misu u 11 sati predvodi o. Dario Tokić, OCD, pjeva mješoviti župni zbor župe Brezovica. Misu u 17 sati predvodi o. Slavko Pavin, DI, pjevaju karmelićanke iz Brezovice.

Proštenje Karmelske Gospe bit će 22. srpnja. Misu u 7 sati predvodi o. Ervin Ukušić, OCD, pjevaju karmelićanke iz Brezovice. Misu u 9 sati predvodi vlč. Đuro Sabolek, pjeva mješoviti zbor mladih iz Mraclina. Misu u 11 sati predvodi Vladimir Cvetnić, pjeva zbor mladih Damask iz Retkovca. Misu u 17 sati predvodi o. Alojz Ćubelić, OP, pjevaju karmelićanke iz Brezovice.
Brezovica, (IKA) – Gospa Karmelska svečano će se proslaviti 16. srpnja u Karmelu Brezovici. Misu u 11 sati predvodi o. Dario Tokić, OCD, pjeva mješoviti župni zbor župe Brezovica. Misu u 17 sati predvodi o. Slavko Pavin, DI, pjevaju karmelićanke iz Brezovice.

Proštenje Karmelske Gospe bit će 22. srpnja. Misu u 7 sati predvodi oro Sabolek, pjeva mješoviti zbor mladih iz Mraclina. Misu u 11 sati predvodi Vladimir Cvetnić, pjeva zbor mladih Damask iz Retkovca. Misu u 17 sati predvodi o. Alojz Ćubelić, OP, pjevaju karmelićanke iz Brezovice.

MAJKA BOŽJA BISTRIČKA

         Danas po katoličkom kalendaru slavimo Majku Božju Bistričku čije su svetište u Mariji Bistrici rado posjećivali naši preci, a ono je isto tako  i danas omiljeno odredište naših hodočašća. U prošlosti su se ova hodočašća zbog represije komunističkih vlastodržaca ponekad pretvarala u prave pustolovine, a za ovaj put vas pozivam da pročitate zabilješku  bl. Franje kardinala Kuharića, te saznate kako je to bilo 1948.

            „Bilo je utješnih vjerskih slavlja i očitovanja. Hodočašća na Mariju Bistricu bila su lijepo posjećena. Lijep broj hodočasnika je pješačio. Uvijek sam pratio pješake pješice. Imali smo jednu zgodu koju vrijedi spomenuti. Vlasti su na razne načine nastojale otežati hodočašća da bi ih pomalo ugasile. Ali to nije uspjelo. Dapače, ta su hodočašća u to vrijeme bila još više produhovljena. U Mariji Bistrici je bilo zabranjeno trgovanje, vrtuljci itd. To se proštenište oslobodilo od mnogih sadržaja koji samo umanjuju pravi duh hodočašća.

            Mi pješaci smo dolazili po velikoj žegi umorni poslije podne u svetište Majke Božje, ali smo bili radosni. Godine 1948. smo odlučili promijeniti program. Mjesto da krenemo u rano ujutro, odlučili smo krenuti navečer u 8 sati računajući da ćemo tako doći ranije u svetište i da ćemo izbjeći najveću žegu. Mislili smo manje pokornički, a više ljudski. Međutim, mala pokora nije izostala. Bilo nas je svih hodočasnika oko 200. Bilo je muževa, žena, mladih, čak i djece. Oko jedan sat iza ponoći stigli smo do Jakovlja. Zaustavili smo se za odmor. Tu je i kapela. Muškarci su uglavnom ostali na cesti. Ja sam se povukao pred kapelu. Bile su tu i neke hodočasnice. Došao je  jedan čovjek i pitao:“Što vi tu radite?“ – Odgovorio sam:“Odmaramo se!“ – On je kazao:“Ne smijete biti tu!“ – „Zašto?“ – upitao sam! Nisam dobio odgovor jer je na cesti nastala neka prepirka. Među muškarce je došao čovjek u civilu i počeo tražiti legitimacije. Neki su pokazali osobne karte, a neki su se usprotivili s pitanjem:“Tko si ti? Legitimiraj se ti!“ – Čovjek koji je pristupio k meni sišao je među ljude na cesti, kad je čuo prepirku, i ta su se dvojca povukla.

            Slutio sam napad. Takvo je bilo vrijeme. Nosio sam sa sobom sveto ulje za bolesničko pomazanje, ako bi tko bio ranjen. Rasporedio sam hodočasnike tako da je jedna grupa muškaraca bila na čelu povorke, a druga je bila zalaznica. Ženski svijet i djecu smo smjestili u sredinu tih grupa. Odlučili smo ići samo glavnom cestom, bez skretanja na prečace. I krenuli smo u takvoj „strateškoj formaciji“.

            Krenuli smo i šutljivo hodali koji stotinjak metara, a onda je napadnuta zalazna grupa u kojoj sam se i ja nalazio. Najprije je nastupila panika, svi smo potrčali naprijed. Upozorio sam da se ne silazi s ceste. Osvrnuo sam se natrag i vidio da čovjek leži na cesti. Potrčao sam natrag prema njemu, kad sam u noćnom sumraku primijetio čovjeka koji prilazi k meni s nekim štapom. Zamahnuo je da me udari po glavi. Ja sam instinktivno pružio ruke s torbom za obranu pa sam oslabio udarac. Ipak sam dobio načelu „zvijezdu“. Čovjek koji je ležao na cesti ipak se podigao. Napadači su se povukli nakon što sam ja „pogođen“.Koliko ih je bilo,

                                                                      

ne znam. Možda ona dvojca. Zvonar Dragutin Slunjski iz Rakovog Potoka „zaplijenio“ je letvu i kapu jednom napadaču. To je bio njegov trofej. Kad je napad prestao, pribrali smo se i  brojili „žrtve“. Najteže je bio izudaran Lujo Holetić, moj povremeni stanodavac u Sv.Martinu. On je slavio 40. godišnjicu svojih hodočašća k Majci Božjoj Bistričkoj. On je ležao na zemlji, vidljivo izudaran bio je i Ivan Razum, moj stalni stanodavac. Još su neki imali tragove udaraca.. Ja sam nosio na čelu „zvijezdu“, nastavili smo put cestom, uglavnom šutljivi. Komentari „borbe“ su došli kad se razdanilo. Mjerila se hrabrost pojedinih „junaka“ uz šaljive primjedbe.Hodočašće se pretvorilo u  vedri hod  hodočasnika koji su i napad shvatili kao malu pokoru.

            Stigli smo već u sunčanom jutru u Stubičke Toplice. Tu smo se dulje odmarali od „borbe“. Stigli smo u Mariju Bistricu u ranim satima poslije podne. Nismo izbjegli žegu. Svećenici hodočasnici su sjedali u ispovjedaonice da budu na uslugu pokornicima. Ja sam bio zbog svoje „zvijezde“ na čelu posebno privlačan hodočasnicima pa sam ispovijedao do skoro dva sata iza ponoći. Bilo je to naše najvedrije hodočašće.

            Nismo doznali tko su napadači, ali možemo zaključiti da su možda išli za nama jer su dobro poznavali ciljeve.

            S bistričkih hodočašća pamtim sljedeću zgodu. Iz Bistrice smo se vraćali vlakom. Od Podsuseda do Samobora putovali smo „Samoborčekom“. Pala je noć. U vagonu nije bilo svjetla. Bio sam s hodočasnicima, a nalazio se u vagonu jedan milicioner. Hodočasnici su pjevali svete pjesme, a on je to branio. Kad je pjesma utihnula, netko iz kuta postavi pitanje:“Kako to da smo u staroj Jugoslaviji smjeli to pjevati, a sada ne smijemo?“ Milicioner je stajao u sredini vagona. Odgovorio je kao da daje svečanu izjavu:“Ja ću vam kazati: Onda nije bilo slobode, sada je sloboda!“ To je primjer kako i pojam slobode može biti promijenjen.“

                                          (citat iz teksta F. Kuharića: „Sjećanja na mladost,   kraj i ljude“,

                                             objavljenog u monografiji „Pod Okićem)

JOŠ MALO O PETROVU

         Iako lijepe slike i uspomene s proslave ovogodišnjeg Petrova već polako blijede za one koji su to propustili, a koliko čujem takvih je većina,  donosim  kopiju malog članka iz „Večernjeg lista“. Eto, i ovaj mali članak nam čini veselje jer se naše lijepo selo vrlo rijetko pojavljuje u novinama.

          

DEMERSKA FEŠTA

KUD-ovi NA DEMERJU

            Ovogodišnja izuzetno bogata događanja oko Petrova na Demerju nemoguće je sažeti u jedan post, pa ćemo ovaj put pogledati što su to ove godine pokazali KUD-ovi.

         Prvi su nastupili domaćini KUD „Orač“ Demerje s novom koreografijom pod nazivom „Negda na Demerju“:

          Osim domaćina nastupili su i KUD „Horvati“ i njihove „Klencarice“, KUD „Kraluš“ iz Stupnika, te „Mladi prigorci“ iz Žerjavinca.