KRIST KRALJ

          Svetkovinu Krista Kralja slavimo u posljednju nedjelju prije početka Došašća. Tu je svetkovinu ustanovio papa Pio XI u svojoj enciklici "Quas Primas" 11. prosinca 1925. Bio je to njegov odgovor na tadašnji rast sekularizma, te širenje bezbožnog nacizma i komunizma koji su nijekali Kristov suverenitet. Povod je bila proslava 1600. godišnjice prvog općeg sabora održanog 325. u Niceji. Puno ime blagdana je Svetkovina Gospodina našega Isusa Krista Kralja svega stvorenja. Svetkovina se slavila posljednje nedjelje listopada, a nakon Drugog vatikanskog sabora papa Pavao VI prebacio ju je 1969. na posljednju nedjelju prije početka Došašća, što je obično krajem studenoga. Odabrano mjesto u kalendaru (završetak crkvene godine!) želi vjernika podsjetiti da je Krist i njegovo nebesko kraljevstvo cilj vjerničkog zemaljskog putovanja. I došašće vjernika podsjeća na konačni dolazak Krista Kralja, na koncu svijeta. Kristovo kraljevstvo je, naime, početak i cilj cjelokupne povijesti i svakog čovjeka, prema riječima svetopisamske knjige koja se zove Otkrivenje i Apokalipsa: "Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak."

          Sadržaj svetkovine Krista Kralja izrekao je sveti Pavao u poslanici Kološanima: „Krist je savršena slika Boga nevidljivoga, prvorođenac svakoga stvorenja, jer je u njemu sve stvoreno-sve na nebu i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja, bilo gospodstva, bilo poglavarstva, bilo vlasti; sve je stvoreno po njemu i za njega. On je prije svega, i sve se u njemu drži u redu. On je i Glava Tijela, Crkve: on je početak, prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude prvi, jer Bog odluči u njemu nastaniti svu Puninu, i po njemu pomiriti za nj sve što je na zemlji ili na nebu, uspostavljajući mir krvlju njegova križa" (1, 15-20). Poruka je svetkovine Krista Kralja da je Krist naš konačni Kralj i Gospodar, kojem smo jedinom konačno svi odgovorni. Svakom od nas dan je zadatak da prema svojim mogućnostima ostvarujemo Kristovo kraljevstvo već ovdje na zemlji. Kristu Kralju posvećene su mnoge župe, crkve i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Trnje, Zagreb-Mirogoj, Domaslovec kod Samobora, Brodski Varoš kod Slavonskog Broda, Rešetari, Matulji, Jakišnica na Pagu, Lokvičići, Selca na Braču, Cer u Bosanskoj Posavini, Čitluk, Hutovo kod Neuma, Gornje Hrasno kod Neuma). 

VUKOVAR DVADESET GODINA POSLIJE

         Dvadeset godina je prošlo otkada su u Vukovaru utihnuli bubnjevi boga Marsa. I živi danas ovaj grad nekim novim životom, životom koji nije nimalo sličan onome prijašnjem. Jer ovaj današnji ispunjen je nikada zacijeljenim ranama i sjećanjima na nepojmivu surovost i brutalnost, sjećanjima koje baš svaki učesnik vukovarske kalvarije želi ali ne može zaboraviti. Iako bi zaborav možda bio blagoslov, živa sjećanja na zvjersku i krvožednu želju za osvajanjem i dominacijom nad drugim narodom koja je ubila ovaj Grad i tisuće njegovih žitelja, naslijeđe su preživjelih  koje će oni ostaviti budućim pokoljenjima.

Ništa, baš ništa ne smije i ne može biti zaboravljeno: nijedno ubijeno dijete, nijedan ubijeni otac ili majka, djed ili baka, brat ili sestra, nijedan ubijeni rođak, ne smije biti zaboravljena nijedna kuća ni ulica, nijedan dom ni zgrada, ništa baš ništa ne smije biti zaboravljeno. Kada bi išta prepustili zaboravu, pomogli bi sjemenu zla da preživi, oporavi se i u nekom drugom budućem vremenu ponovi. Zato  je vukovarska tragedija nešto što se mora utisnuti u hrvatsku kolektivnu svijest, a  koliko god to bilo teško i mučno, na užase Vukovara često moramo podsjećati kako nikome ne bi dozvolili iskrivljavanje povijesne istine.

Zato se i ovom prigodom podsjetimo nekih od činjenica:

 

Oko 1800 slabo naoružanih branitelja, mahom ad hoc ustrojenih civila, odolijevalo je više od tri mjeseca pred 50-tak tisuća svakovrsno naoružanih (zrakoplovi, tenkovi, oklopna vozila, raketni bacači, topništvo, streljivo bez ograničenja) nasilnika.

Prvi opći juriš (oklopnjaci i pješaštvo, uz podršku zrakoplova i topništva) na
Grad (vojna procjena tzv. "jna" bijaše da će im trebati najviše dva ili tri dana za zauzeti ga), odbijen je 25. kolovoza 1991., u borbi po kućama i dvorištima, uz velike gubitke napadača.
Nakon pregrupiranja i promjene taktike agresora, koji je poduzeo masovno granatiranje - slijedeći veliki juriš zbio se 14. rujna 1991., kada je uništen veliki broj tenkova.
Ukupno je tijekom opsade Vukovara uništeno više oklopnih vozila (oko 400) nega recimo u bitci za Staljingrad u tzv. drugomu svjetskom ratu.
Upravo ovih dana polovicom studenoga 1991. omjer napadača i branitelja bijaše oko 30 : 1, zbivahu se posebno strašni zločini.
Na Ovčari je pogubljeno samo u jednome danu više od 200 ranjenika.
Više tisuća civila iz Vukovara odvedeno je u koncentracijske logore u unutrašnjosti Srbije, gdje se mnogima do danas gubi svaki trag.

                       Pozdrav od Demka!

SVETI MARTIN BISKUP

Sveti Martin biskup, kojeg slavimo 11. studenog, svojim je milosrdnim darivanjem polovice plašta promrzlom nevoljniku inspirirao mnoge slikare.

„Kad god učiniš nešto za siromašne, učinio si za mene!“

         Svake godine iznova svetkovina sv.Martina podsjeća nas (ili bi nas barem trebala podsjetiti) na vrlinu dijeljenja s drugima. No, ne odnosi se to samo na milosrdna djela materijalnog pomaganja potrebitima, makar je takav oblik pomoći siromahu proslavio sv.Martina. Današnjica naime pred nas stavlja i mnoga druga iskušenja osim materijalne oskudice; otuđenost, osamljenost, različite ovisnosti, depresije, duševna ispraznost i besperspektivnost samo su neka od njih.

         Svim dušama koje zapadnu u gore navedene pa i mnoge druge nevolje i stanja itekako je potrebna pomoć. Naravno, njima neće pomoći polovica plašta kao promrzlom siromahu iz zgode o sv.Martinu, takvima možemo podariti mnogo više: prijateljsku ruku, lijepu riječ i razumijevanje. A, baš danas u vremenu našeg življenja sve je ovo postalo deficitarnom robom, i kao nikada do sada čovjek je čovjeku postao vuk. Zato ćemo svetog Martina najbolje nasljedovati tako da postanemo suosjećajni i puni razumijevanja za probleme bližnjih, ter im umjesto polovice plašta podarimo utjehu i ufanje kako bi nam zajedno bilo lakše na ovom trnovitom zemaljskom putu.

         Ovaj  post je imendanska čestitka dragom mi prijatelju, koji zaslužuje nositi ovo slavno ime!

         Svim Martinama i Martinima  Želim sretan imendan!

        

         Pozdrav od Demka!

NACIJA

         Na kioscima se odnedavno pojavio jedan novi tjednik, tjednik za koji možemo reći kako je drugačiji od drugih, bolje rečeno „NACIJA“ je pravo osvježenje u hrvatskim tiskovinama. Tjednik je to koji me je onako  „na prvu“ oduševio svojim pristupom različitim temama na kršćanski način, a ono što mi se naročito sviđa je neskrivena odbojnost prema  Europskoj uniji kao i otpor sveprisutnijoj kršćanofobiji.

         Naravno zbog takvog pristupa već pljušte kritike kojekakvih antikršćanskih i antikatoličkih novinara, što je samo dokaz ispravnosti uređivačke politike novog tjednika. Poželite li „Naciju“ kupiti, na većini kioska to možete učiniti tek nakon upita, budući da je skriven među drugim tiskovinama, a tako sam se i sam jutros na „Savi“ morao dobrano pomučiti  da bih došao do svog primjerka. Napominjem da ovo nije plaćeni oglas, a „Naciju“ vam najiskrenije preporučam kao protutežu sveopćem ispiranju mozga putem većine drugih tiskovina.

                   Pozdrav od Demka!

ANSAMBL MI TAMBURICA

         Eto, osnovne informacije o ansamblu napisane su u gornjem programu, a meni preostaje samo da vam putem nekoliko fotografija pokušam prenijeti  dio doživljaja s sinoćnjeg koncerta. Makar su radi bolesti nekih članova nastupili u ponešto smanjenom sastavu, „Mi“-ovci su se ipak pokazali u svom punome sjaju, a prisutni nisu krili zadovoljstvo  jer su za svoj ostanak u crkvi nakon Svete mise bili nagrađeni vrhunskim glazbenim događajem.

         Sigurno je kako iza ovog lijepog nastupa stoji mnogo vježbe i odricanja, pa stoga svim članicama i članovima ansambla kao i njihovoj voditeljici upućujem iskrene čestitke povodom trideset godišnjice njihovog rada.

Pozdrav od Demka!

KIĆENA JESEN

         Današnji brzi  način života udaljio nas je od naših korijena i raskinuo praiskonske veze s majkom prirodom na kojima se tisućama godina temeljilo obitavanje prethodnih  generacija. Zauzeti jurnjavom za preživljavanjem u službi blagoglagoljivih suvremenih velemoža zaodjenutih u janjeće runo, izgubili smo  gotovo svaku vezu s ljepotama kojima nas je Stvoritelj okružio, slijepi i gluhi svakodnevno prolazimo pokraj za nas stvorenih veličanstvenih čuda prirode i ne osvrćući se na njih, nesvjesni kako propuštamo čuda života.

         Kada pak ponekad „uhvatimo vremena“ za odmor i opuštanje, gubimo vrijeme i novac tražeći lijepo (i što udaljenije) mjesto kamo bi mogli otići na zasluženi predah a ne primjećujemo kako smo takvim mjestima jednostavno okruženi, naročito mi Demerci koji smo rođeni  u ovako lijepom predjelu lijepe naše. Zato vas ovoga puta izvodim na kratki izlet u Kuftinčev gaj i Demerske krčevine kako bi vam prenio barem djelić krasota kojima smo okruženi.

Pogled na jeseni zaogrnuto Demerje

Gaj okićen prekrasnim bojama

Tajanstveni humak prekriven lišćem (vidi post "Tajna kuftinčevog gaja" od 22.10.2010.)

Ulaz u šumu

Divota raznolikosti

Lišćem prekriveni odvodni kanal

Krčevine

Prekrasno crvenilo

Neobrani šipak

                 Pozdrav od Demka!

PRIOPĆENJE UDRUGE ZEMLJIŠNIH ZAJEDNICA GRADA ZAGREBA

          Osnivačka skupština Urbarske zemljišne zajednice Demerje održana 10. kolovoza 2011. godine donijela je odluku o pristupanju zajednice Udruzi zemljišnih zajednica Grada Zagreba. Tako su 3. izbornoj skupštini Udruge zemljišnih zajednica Grada Zagreba održanoj 23. 10. o. g. u Hrašću nazočila i 4 predstavnika demerske zemljišne zajednice. Predsjednik Urbarske zemljišne zajednice Demerje ušao je u Odbor Udruge Zemljišnih zajednica Grada Zagreba. 

         Urbarsku zemljišnu zajednicu Demerje možete kontaktirati i putom e mail adrese:      demercica@gmail.com

          O radu 3. izborne skupštine Udruge zemljišnih zajednica Grada Zagreba donosimo slijedeće priopćenje za medije:

ZAJEDNICA ZEMLJIŠNIH ZAJEDNICA HRVATSKE

Udruga zemljišnih zajednica Grada Zagreba

Predsjedništvo

Zagreb, 24. listopada 2011.

                                                                            PRIOPĆENJE ZA MEDIJE

            Dne 23. listopada 2011. u Hrašću je održana 3. izborna skupština Udruge zemljišnih zajednica (UZZ) Grada Zagreba, koju je, zbog isteka mandata dosadašnjem vodstvu, sazvao predsjednik Zajednice zemljišnih zajednice Hrvatske (ZZZH) Zdravko Lučić. Novoizabrano Predsjedništvo Udruge čine: predsjednik Davor Šimunec (Donji Čehi), potpredsjednici Mato Filipan (Sesvetski Kraljevec - Cerje), dr Tomislav Kos (Hrašće) i Mirko Ročić (Markuševec) te tajnik Zvonko Filipčić (Sesvetski Kraljevec - Cerje).       

           Dobro pripremljena skupština bila je radni sastanak i ujedno susret starih zajedničarskih boraca od 1991. s vodstvima novoosnovanih udruga ovlaštenika s područja današnjeg Grada Zagreba. Skupština svojim zaključcima daje poticaj i novi zamah kontinuiranom radu Zajednice zemljišnih zajednica Hrvatske. Kadrovskim osvježenjem, odlučnošću u ostvarivanju ciljeva i programski preciznim zadacima ona predstavlja novu snagu i primjer za sazivanje skupština udruga zemljišnih zajednica u ostalim županijama.

           Izaslanicima UZZ Grada Zagreba u skupštini Zajednice zemljišnih zajednica Hrvatske dana su ovlaštenja za programske, organizacijske i kadrovske prijedloge na iniciranoj 2. izbornoj skupštini ZZZH.

            Primjerenim i poticajnim riječima skupštini se obratio Stjepan Rakarec, predsjednik Udruge urbarskih zemljišnih zajednica Turopolja i potpredsjednik Udruge zemljišnih zajednica Zagrebačke županije.

            Nakon svestrane rasprave skupština je jednoglasno usvojila sljedeće zaključke:

           1. Podržava se Prijedlog zakona o povratu imovine zemljišnim zajednicama Hrvatske, koji je u saborskoj proceduri od 29. prosinca 2010. Daje se potpora i izriče zahvalnost zastupnicima predlagateljima zakona na čelu s Goranom Beusom Richemberghom, kao i svim zastupnicima, saborskim klubovima, političkim strankama, čelnicima općina i gradova te svim javnim osobama koje na bilo koji način podržavaju i pripomažu u donošenju zakona i radu udruga ovlaštenika.

            2. Predsjedništvo je dužno svestrano i kontinuirano informirati javnost o ciljevima i djelovanju Udruge. U tom je smislu i knjiga Zdravka Lučića K povratu imovine zemljišnim zajednicama Hrvatske važno sredstvo obaviješćivanja i osvješćivanja ovlaštenika i javnih čimbenika te će se organizirati javna predstavljanja i rasprave o njezinu sadržaju.

             3. Skupština je iskazala potporu dosadašnjem radu ZZZH i njezinom predsjedniku Zdravku Lučiću, posebice u osiguravanju potpore Prijedlogu zakona o povratu imovine zemljišnim zajednicama i suradnji sa znanstvenicima raznih struka koji podupiru ciljeve Zajednice. U tom se smislu potiče što skorije sazivanje 2. izborne skupštine skupštine ZZZH te podupire kandidatura Zdravka Lučića za predsjednika i Stjepana Rakarca za potpredsjednika ZZZH.

             4. Predsjedništvo Udruge dužno je napraviti plan neposrednih aktivnosti, posebice u poticanju i podupiranju osnivanja novih udruga ovlaštenika te istraživanja arhivske građe kao pripreme za podnošenje zahtjeva za povrat imovine.

             S poštovanjem,                                                                     

Predsjednik

Davor Šimunec  

Šume Demerčica i Bosna su do 1947. bile u vlasništvu ZZ Demerje

   
         Pozdrav od Demka!