PROLAZNOST

         Sve što je od ovog svijeta ima svoj vijek trajanja. Sve što živi, lista cvjeta, rodi, i na vjetru se povijajući  raste. A, isto tako i sve što hoda, leti pliva, skače ili gmiže -  sve, baš sve ima svoj početak i svoj kraj…

         Možda bi bolje bilo reći kako je sve smrtno, i kako sve prolazi ali   danas mi se nekako ne da razmišljati o smrti. Zato ću radije reći  da se sve živo pod Božjom dirigentskom palicom neprekidno kreće u jednome veličanstvenome krugu, i svaki je kraj ujedno i novi početak.

         U tom beskrajnom krugu trajanja drveće je jedna od najljepših kreacija koja nas svojom velebnošću uvijek ponovo i ponovo inspirira, tješi, hrani i lijeći. Orah se pak među drvećem ističe svojom monumentalnošću i dugovječnošću. Ipak, izgleda kako ni ta dugovječnost više nije što je nekada bila jer u ovom današnjem zagađenom okruženju i drveće sve ranije obolijeva i umire. Tako sam ovih dana jedan lijepi stari orah koji je prije više od četiri desetljeća u našem dvorištu posadila moja majka, morao preventivno ukloniti. Naime, starac orah je obolio te počeo lagano odumirati, i pitanje je koliko bi oluja još mogao izdržati.

Bolest se već dobrano razvila

Motorna pila je jedino rješenje

Kako ne bi došlo do štete neke grane treba najprije odstraniti

I to je to: ostala je tek hrpa drva

Privremena barikada na Srednjem puticu