NOVI KIP BL. ALOJZIJA STEPINCA

         Prije dvadeset godina, netom po proglašenju  kardinala Alojzija Stepinca blaženim, ispred naše župne crkve zaslugom tadašnjeg župnika Dragutina Komorčeca postavljen je betonski kip blaženika. Tijekom godina djelovanje atmosferskih prilika  ostavilo je svoj neizbrisivi trag na ovoj betonskoj skulpturi, pa je tako došlo vrijeme da se ona zamijeni novom.

         Novi kip bl. Alojzija Stepinca zacijelo će mnogo godina biti mjesto na kojemu ćemo svoje molitve i zagovore upućivati najomiljenijem Hrvatskom blaženiku, a nadamo se  i svecu. Novi kip je prekrasno umjetničko djelo izrađeno od suvremenog, postojanog materijala, a njegov je autor akademski kipar Ivan Ivoš (brat naše drage prof. Renate Ivoš – Krajina).

         Blagoslovu novog kipa predhodila je trodnevna priprava, a glavna svečanost je bila  10. veljače 2018., na Stepinčevo. Toga dana naša je župa ugostila dragog gosta, umirovljenog župnika mons. Dragutina Komorčeca, koji je službujući ovdje od 1987. do 2002. ostavio duboki trag kako u duhovnom, tako i u materijalnom životu župe Stupnik – Lučko. (više o prečasnom Dragecu na ovom linku)

         Svečanost blagoslova započela je euharistijskim slavljem koje je uz suslavitelje župnika Dubravka, vlč. Miju, i đakona Ivana predvodio mons. Dragutin, a o tijeku cijele svečanosti brinuo je ceremonijal meštar, bogoslov Mislav. Prije Svete mise župnik Dubravko poželio je dobrodošlicu mons. Komorčecu te nas podsjetio na njegovo službovanje u teškim vremenima Domovinskog rata. Prečasni Dragutin se pak prisjetio okolnosti postavljanja starog kipa bl. Alojzija Stepinca, života blaženika i teških vremena u kojima je djelovao.

         Nakon Svete mise mons. Komorčec blagoslovio je novi kip, poslije čega se prisutnima obratio i  autor akademski kipar Ivan Ivoš.

         Po završenoj ceremoniji za sve prisutne vrijedne župljanke i župljani pripremili su bogatu okrjepu.

Demerski dabrovi (ili bolje rečeno lomnički dabrovi)

        Premda sam odvalio lijep broj godina nikada do sada putem lokalne usmene predaje nisam čuo za dabra! Dabar je za mene bio tek jedna lijepa simpatična životinja viđena u prastarom stripu s tematikom iz života sjevernoameričkih trapera, ili pak glodavac o kojemu se učilo na davnašnjem satu biologije, a koji živi tko zna gdje, ali svakako ne u našemu okruženju.

 Istina, sjećam se kako je u drugoj polovici devedesetih godina u dnevnim vijestima bilo govora o naseljavanju dabrova ali mi se to činilo kao nešto što se nimalo ne dotiče našega kraja...

Međutim, kako volim bauljati po kojekakvim bespućima, na mjestu gdje rijeka Lomnica protiče ispod autoceste Zagreb – Rijeka (cca 1000 metara prije naplatnih postaja Demerje) jučer (25. siječnja AD 2018.) naletio sam na prizore kao iz stripa:

Kad bi mi barem htjeli nasjeći kolaca!

Dabrovi "operiraju" tik uz auto - cestu!

Ovako rade prirodne (motorne) pile

Čak i veće drveće nema šanse pred oštrim sjekutićima

Dabrovska skulptura

Pasti će i ovo drveće

Brana

Ovo je snimljeno cca 200 metara od predhodne lokacije, znači širimo djelatnost!

Nema dvojbe, na našoj Lomnici žive DABROVI! A, priča o njima u najkraćim crtama ide ovako:

Europski dabar (Castor fiber) pripada rodu vodenih i kopnenih životinjskih vrsta iz porodice Castoridae i najveći je  glodavac sjeverne polutke. Masivne i zdepaste je građe, izvrstan plivač i ronilac što mu omogućava građa tijela. Dužina tijela dosegne do 1 metar, visina u hrptu je do 30 cm, a rep je širok i plosnat dužine do 30 cm. Težina odrasle jedinke je 20 – 30 kg. Boja dlake je tamnokestenjasta do sivkasta, na trbuhu je svjetlija dlaka. Do konca 19. stoljeća obitavao je na svim pogodnim lokacijama  od sjevera do juga Europe.

I u Hrvatskoj dabar nestaje krajem 19. stoljeća poradi čega nije nikakvo čudo da ga se domaća predaja uopće ne spominje. U Hrvatsku dabar ponovo stiže od 1996. - 1998. godine u okviru projekta "Dabar u Hrvatskoj". Dakle, i „naši“ dabrovi na Lomnici su rezultat rečenog projekta, iako nije poznato jesu li pušteni direkno u Lomnicu ili su se pak sami rasprostranili (moguće je kako su došli iz rijeke Odre koja je bila obuhvaćena projektom povrata ovih životinja).

Vrijeme će pokazati je li ova ljudska intervencija u prirodu bila dobra ili loša, tim više što iz nekih krajeva već stižu vijesti o štetama koje pričinja sve veća populacija ovih životinja uvjetovana time što dabrovi danas gotovo i nemaju prirodnih neprijatelja. Za sad ih možemo smatrati tek simpatičnim graditeljima brana na Lomnici...

(s interneta)

(s interneta)

Na Demerju, 26. siječnja 2018.

                                                                                       Stjepan Kos

RASPORED BLAGOSLOVA OBITELJI

             Sretan  Božić ! 

RASPORED SVETIH MISA NA DEMERJU ZA 2018.

Misne nakane za Sv. mise na Demerju možete upisati prije i poslije Sv. misa ili na mob 098/860-344 (Stjepan)

Druga nedjelja adventa

         Postupnim paljenjem svijeća na adventskome vijencu pojačavmo količinu svjetla koje obasjava put ponovnom dolasku Spasitelja.

         Druga adventska svijeća koju danas palimo zove se pomirilica ili betlehemska svijeća.

Druga nedjelja adventa jest druga stepenica preko koje se približujemo u božićni hram. U prvoj nedjelji čuli smo glas koji nam je najavio dolazak Gospodinov, a danas slušamo novi glas koji nas potiče na pripremu na taj dolazak. Priprava naših duša jest drugi čin adventa, drugi korak prema malome Isusu. Pri dolasku Velikog Kralja nek se očiste srca ljudska i tako dostojni pođu njemu u susret. Zato u današnjoj svetoj misi čujemo drugog glasnika koji kliče: „Pripravi se Jeruzaleme!“ (Jer 6,8; Iz 51,17). A svećenik u pristupnoj molitvi na sv. misi moli ovako: „Potakni, Gospodine, naša srca da pripravimo putove Jedinorođenome Sinu Tvome, da Ti po Njegovu došašću budemo dostojni služiti očišćenim dušama...“ Istim duhom odiše i današnja poslanica i sv. Evanđelje. Sv. Pavao u Poslanici Rimljanima navađa Izaiju koji veli: „Doći će potomak Jesejev i ustat će da vlada narodima, a narodi će se u Njega ufati.“ A Isus u Evanđelju, govoreći o svome preteči, sv. Ivanu, veli da je On onaj o kome je pisano: „Eto ja šaljem anđela svojega pred tobom da ti pripravi put. Glas viče u pustinji: ‘Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze’“ (Mk 1,13). (Izvor: internet razmjena)

ZORNICA NA DEMERJU

MISE ZORNICE: Pet stvari koje o njima morate znati

1. Naziv
Naziv za rane jutarnje mise koje se slave u zoru – zornice – jedan je od lijepih primjera ljubavi hrvatskog naroda prema vlastitom jeziku. Drugi narodi, pa ni slavenski, za ove rane mise nisu pronašli vlastito ime već ih nazivaju latinskim imenom rorate. Ovaj latinski naziv dolazi od riječi ulazne misne pjesme „Rorate caeli desuper et nubes pluant justum“ – “Rosite nebesa odozgor i oblaci Pravednog daždite”, koja preriče tekst starozavjetnog proroštva o spasenju (Usp. Iz 45, 7-8).
2. Povijest
Mise zornice nastale su vjerojatno već u 5. stoljeću, nakon Kalcedonskog sabora i proglašenja dogme o Mariji Bogorodici, zbog čega imaju snažno marijansko obilježje. Riječ je zapravo o adventskim zavjetnim misama slavljenima na čast Blažene Djevice Marije. U početku su slavljene samo u subote došašća, no s vremenom su se počele slaviti i radnima danima. U Europi, osobito u germanskim krajevima, običaj slavljenja misa zornica proširio se u 15. stoljeću. U prijašnjim vremenima zornice su bile uvriježene u sjevernim hrvatskim krajevima, no danas su prisutne u čitavoj Hrvatskoj.
3. Liturgijska boja
Prije liturgijske obnove Drugog vatikanskog sabora liturgijska boja misa zornica, zbog njihova marijanskog obilježja, bila je bijela, a ne ljubičasta. Danas, budući da zornice više nisu zavjetne mise na čast Blažene Djevice Marije već redovite adventske mise, njihova liturgijska boja je ljubičasta.
4. Smisao
Mise zornice simboliziraju budnost kršćana u vremenu priprave za Božić, ali i budno iščekivanje konačnog Isusova dolaska na kraju vremena. Kršćani nastoje bdjeti nad svojim životom, ali i nad tuđim životima, kako ne bi izgubili vječni život. Misa zornica podsjeća i na drevna kršćanska vremena u kojima se – posebno u galskoj i bizantskoj liturgiji – došašće smatralo asketskom pripravom, što je sačuvano i danas. No, najnovija liturgijska obnova daje tijeku dana došašća veliko značenje. Obilježava ga „pobožno i radosno iščekivanje“, što je vidljivo i iz nedjeljnih liturgijskih čitanja. U došašću ne treba previdjeti budnost i molitvu, ali niti zaboraviti radost. Jer, došašće je ponajprije „radosno vrijeme, a činjenica da se ne pjeva Slava samo je pokazatelj želje da ona snažnije odjekne u svome izvorištu – u misi polnoćki“.
5. Posjećenost
U različitim traženjima i lutanjima nakon Drugog vatikanskog sabora lijepa tradicija slavljenja misa zornica neko je vrijeme bila izgubljena. Nakon njihova u početku sramežljiva vraćanja, zornice su postajale sve veći ‘hit’. Danas, u većini župa diljem Hrvatske za vrijeme zornica crkve su dupkom pune, a posjećuje ih otprilike prosječni broj vjernika koji redovito pohađaju nedjeljne mise.

Pođi i ti na zornicu!

IZVOR: Bitno. net

GOSPODIN DOLAZI!

Danas, na prvu nedjelju došašća, palim svijeću da Gospodin, Onaj Koji Dolazi, rasprši tamu našega grijeha.

Isuse Kriste, Sine Boga živoga, smiluj se. Smiluj se mom narodu i svim stanovnicima moje zemlje zbog grijeha koje činimo. Oprosti nam što ne stavljamo tebe na prvo mjesto naših nastojanja i nadanja. Oprosti nam što pružamo ruke desno i lijevo da bi se kruha nasitili, a zanemarujemo tebe, od kojega nam svako dobro dolazi.

Oprosti nam zbog psovki kojima svakodnevno pogrđujemo tvoje sveto Ime, tvoju Majku, sve svete i sve svetinje. Oprosti nam što je psovka ušla u naše knjige i kazališta, što se proširila na našim televizijama i udomila na našim radijskim postajama. Oprosti za svaku izrečenu kletvu i svaku suvišnu zakletvu.

Oprosti nam što nikada nemamo vremena za tebe. Oprosti nam što nedjelje i blagdane provodimo daleko od tebe i zajednice onih koji u tebe vjeruju. Oprosti nam što smo nedjelju pretvorili u radni dan, u obični dan, u dan bez tebe.

Oprosti nam što zapuštamo djecu. Oprosti nam što mladež prepuštamo ulici te medijskim i estradnim prorocima kulture nasilja, zla i smrti. Oprosti nam što zanemarujemo starce i olako odbacujemo njihovu mudrost i iskustvo.

Oprosti nam za svako nerođeno dijete. Oprosti nam za svaku prezrenu obitelj koja se odlučila darivati život. Oprosti nam što u našoj maloj zemlji ima ljudi koji su napušteni, koji su odbačeni, koji su povrijeđeni, koji su gladni, koji su beskućnici, koji su obespravljeni.

Oprosti nam što smo erotizirali svaki segment svoga života. Oprosti nam što mlade ne učimo da sa zahvalnošću prihvaćaju, čuvaju i jednoj osobi daruju vlastitu spolnost.

Oprosti nam što smo lijeni. Oprosti nam što ne čuvamo tuđe. Oprosti nam što domovinu ne ljubimo poštivanjem zakona i propisa. Oprosti nam što čeznemo za lakom zaradom, što su nam idoli oni koji su stekli puno novaca s malo truda i što ljude cijenimo po onome koliko imaju, a ne po onome što jesu.

Oprosti nam za svaku izrečenu laž, klevetu i ogovaranje. Oprosti nam što ne čuvamo svoj i tuđi dobar glas. Oprosti nam što olako povjerujemo senzacionalističkim natpisima i vođama slijepaca. Oprosti nam što nemamo snage prihvatiti istinu o sebi i što se opijamo parolama.

                           Posuđeno sa: http://www.zupa-gajnice.hr/duhovnost/molitve/prigodne-molitve/molitve-u-adventu/487-prva-svijeca