Nova akcija Vijeća roditelja PŠ Demerje

Priopćenje potpredsjednika Vijeća roditelja prenosim u cijelosti, nemam što dodati, jedino vas pozivam da tekst pročitate do kraja i odazovete se ovoj hvalevrijednoj inicijativi:

Osnovna škola Brezovica

Područna Škola Demerje

18.09.2013.godine 

Predmet: Uređenje okoliša i objekta područne škole Demerje

Poštovani roditelji,

Početkom nove školske 2013/2014 godine započeli smo niz aktivnosti vezane uz uređenje objekta i okoliša područne škole Demerje.

1. Sakupljanje sredstava:

Aktivnosti već prije započete po prethodnim generacijama, koje obuhvaćaju sakupljanja sredstava, te parcijalna uređenja prostora škole od strane roditelja i mještana naselja Demerje.

Trenutne nastavne aktivnosti obuhvaćale bi:

1. Uređenje vanjske ograde
2. Uređenje okoliša odvoz  otpada
3. Dodatno vanjsko osvjetljenje škole

1. Radne akcije roditelja:

U Subotu 21.09.2013. godine u 10:00 sati započeli bi akciju rušenja stabla koja ugrožavaju objekt, te rezidba grmova i grana.

Akcija bi obuhvaćala i odvoz otpada iza škole u suradnji sa roditeljima koja imaju priključna vozila kako bi otpad izvezli iz kruga dvorišta.

Ujedno molimo roditelja koji imaju motorne pile da iste za navedenu akciju donesu, te je za navedenu aktivnost potrebno ponijeti i više ljestve ili lojtre.

1. Uređenje prostora koji se koristio za stanovanje

Uređenje dijela prostora škole koji se koristio za stanovanje započeti će teko po dobivanju pisanog rješenja o namjeni od strane Ravnatelja. Na održanom sastanku 03.09.2013. godine uz prisustvo ravnatelja gospodinom Ivanom Kostenjakom i predstavnika MO prostor bi se mogao koristiti za:

• Malu školu
• Blagovanje, igraonicu, računalnu prostoriju i zbornicu.

1. Uređenje škole putem institucija Republike Hrvatske, Grada Zagreba  i EU Fondova

u utorak, 03.09.2013. održan je sastanak u PŠ Demerje na kojem su sudjelovali predstavnici Mjesnog odbora Demerje (S. Kos , S. Borić, P. Jurković), učitelj u toj školi gospodin Josip Pinko i ravnatelj OŠ Brezovica gospodin Ivan Kostenjak. Na sastanku se razgovaralo o problemima školske zgrade PŠ Demerje.

Zgrada PŠ Demerje stara je preko sto godina te su potrebni zahvati na:

1. Sanirati postojeći ispražnjeni stambeni prostor  te ga urediti i prilagoditi za potrebe učenika PŠ Demerje (blagovaonica, igraonica, zbornica)
2. Sanirati vanjsku fasadu i krovište
3. Zamijeniti prozore i vrata na dijelu zgrade u kojem se nalazi učiteljski stan, sada izvan upotrebe
4. Sanirati podrumske prostore
5. Dotrajalu žičanu ogradu zamijeniti odgovarajućom

Zbog nedostatnosti sredstava, zaključno je da se u suradnji s GU za obrazovanje, kulturu i šport Ispita mogućnosti korištenja EU-fondova za realizaciju gore navedenih potreba, a preko Programa održivog razvoja lokalne zajednice i Programa energetske obnove zgrada javnog sektora.

Dopisom od 03.09.2013. godine zatraženo je da stručnjaci GU za obrazovanje, kulturu i šport izvrše uvid u postojeće stanje zgrade, te da nakon toga zajedno pokušamo dogovoriti postupak ishođenja sredstava i eventualne mogućnosti uređenja i namjene ispražnjenog prostora, te dinamiku realiziranja.

                                                                                      

                                                                                                         Podpredsjednik Vijeća roditelja

                                                                                                         Pavao Jurković  

Ode Demko u (zasluženu) „mirovinu“

            Možda je netko od vas primijetio kako u profilu autora ovog bloga  više nema nadimka „Demko“, pa je eto red da vam rečem o čemu se radi. Prilikom pokretanja bloga nisam mogao znati kako će on biti primljen,  za našu malu sredinu to je ipak bio svojevrsni pionirski poduhvat, pa sam zato odlučio objavljivati pod nadimkom. To se pokazalo dobrom odlukom jer je blog postepeno i polako zaživljavao, a da pritom mnogi nisu znali tko mu je autor. Tko zna, da sam odmah (svima) otkrio svoj identitet možda bi me dočekali „na nož“, sve po onoj kako nitko nije prorok u vlastitom selu.

         Danas, u četvrtoj godini postojanja, ovaj blog ima stabilan broj čitatelja, većina od njih zna tko mu je autor, pa zato smatram da  je  prestala potreba za uporabom nadimka. Isto tako, ovdje će biti objavljivane i informacije iz sfere djelovanja lokalne samouprave koje kao vijećnik Mjesnog odbora ne želim prezentirati anonimno, jer bi to bilo nespojivo s javnošću djelovanja za koju sam se zalagao u izbornoj kampanji.

         Ne samo da se nadam, već sam i siguran kako „umirovljenje“ Demka  neće ništa promijeniti, te ćemo se i dalje uspješno virtualno družiti. Koristim ovu prigodu kako bih se zahvalio svim čitateljicama i čitateljima, vjernim komentatorima i suradnicima (posebno Zdemku) na strpljenju koje ste imali prema mojim blogerskim počecima, na podršci koju ste mi pružili, pohvalama i pokudama koje ste mi uputili, a posebno vam zahvaljujem što ćete me i ubuduće podnositi!

VRIJEME GLJIVA

Grmača - grmica, grmovača, (Armillaria tabescens), česta je gljiva u našim šumama, a ove je godine malo zakasnila zbog izrazite suše. Nekih godina se pojavljuje u nevjerojatno velikim količinama, što nije slučaj ove jeseni tako da sam  se danas podosta nahodao dok sam pronašao  nekoliko prelijepih primjeraka. Ipak, kiša je učinila svoje pa ovi primjerci kvalitetom zaostaju za onima koje bi ubrali za lijepa vremena.

Jedan od naziva ove gljive je i panjevača, iako ne raste baš uvijek na panju.

Ovo sam snimio jer mi se poza g.puža koji naglavačke silazi s panja učinila zanimljivom. Tek kad sam fotografiju prenio na računalo vidio sam da je u stvari gospon puž izveo juniora u šetnju. Nadam se da se do sutra buju spustili s panja...

Grmače ispod starog hrastovog panja

Današnji "ulov"

Preminuo Mladen Jovanović

Šokantno je u evanđeoskim krugovima odjeknula vijest da nas je 6. rujna, u svojoj 68. godini, od srčanog udara koji ga ga je zatekao u njegovu domu u Zagrebu (u Demerju), napustio dragi brat, suradnik i prijatelj mr. Mladen Jovanović.
Glavni tajnik PEV-a, nakon netom završenih ljetnih kampova na Ugljanu i Albaniji, spremao se za nastavak rada kako u mjesnoj crkvi u Zagrebu, tako i u Vijeću Kristovih crkava kojemu je nesebično služio, te u Predsjedništvu PEV-a. Njegovim je odlaskom prije svega pogođena njegova obitelj, supruga Dragica, sinovi Tin i Saša te kćer Andrea, njihovi supružnici i unučad, ali i njegova velika duhovna obitelj sljedbenika Isusa Krista.
Mladen Jovanović je rođen u Zagrebu 21. travnja 1945. U svojoj se mladosti odlučio nasljedovati put Isusa Krista i od tada je svoj život posvetio učenju i poučavanju, propovijedanju evanđelja i zalaganju za čvršće zajedništvo onih koji ispovjedaju istoga Gospodina i Spasitelja. Činio je to i kao jedan od utemeljitelja PEV-a u kome je kao glavni tajnik posvetio posljednjih petnaestak godina svog života.
Iako nam njegov odlazak izgleda nenadomjestiv, vjerujemo da će godine koje je posvetio službi Crkvi donijeti roda u novim naraštajima onih koji su uz njega duhovno rasli, upijali njegovo znanje i mudrost bilo kao propovjednika ili profesora na više obrazovnih institucija u Hrvatskoj i inozemstvu.
Ispraćaj mr. Mladena Jovanovića biti će u srijedu, 11. rujna, u 10:50 sati s Mirogoja, a sprovod u Donjem Zagonu, u zaleđu Novog Vinodolskog, istoga dana u 16:00 sati.

Vijest prenosim s portala Protestantskog evanđeoskog vijeća u RH (http://pev.com.hr/), a za one koji to ne znaju pokojni pastor Jovanović je živio u Demerju.

"DOMAĆE" ŽIVOTINJE

            Leteći insekti znaju biti prava napast, a o osama i stršljenima bolje da i ne govorim, jer svatko od nas koji živimo van velikih gradova pamti barem jedan bolni ubod. Ipak, niti ovi insekti ne predstavljaju neki problem sve dok je njihova populacija u nekakvim granicama normale. Međutim kada se brojnost ovih potencijalno opasnih životinja poveća do broja koji ugrožava podnošljivost našeg zajedničkog suživota, tada nam ne preostaje drugo nego primjena radikalnih zahvata.   

         Tako sam i ja osobno još proljetos primijetio kako stršljeni počinju nastanjivati napuštenu pasju kućicu u mojem dvorištu, ali tome nisam pridavao preveliku pozornost sve dok su mi novi stanari pasje kućice dozvoljavali nesmetanu košnju trave, i kretanje u njezinoj/njihovoj blizini.  Međutim, krajem ljeta brojnost mojih novih sustanara je toliko porasla da je normalan suživot postao nemoguć, te sam prema savjetima stručnjaka nažalost morao poduzeti  krajnje  mjere. Nakon kemijskog uništavanja legla metalnim sam grabljama izvukao njihovu nastambu, i ostao iznenađen njenim oblikom i veličinom, budući da nešto tako veliko nisam vidio u svojih pedeset i kusur godina:

MIŠLJU, RIJEČJU, DJELOM I PROPUSTOM

Anegdota u vezi s kaznama u paklu pripovijeda da je pakao već bio potpuno ispunjen, a vani je stajao veliki red ljudi koji su u povorci čekali da uđu. Đavao je bio prisiljen zatvoriti ulaz.

Ostalo je još nekoliko mjesta i ona su pripremljena najvećim grješnicima - izjavio je đavao i počeo ispitivati kandidate.
Napokon zapazi jednoga kojega prije bije bio uočio.
- Što si ti učinio? - upita.
- Ništa. Ja sam nevin i ovdje mi nije mjesto.
- Ipak, morao si nešto učiniti kad si ovdje. Svi su nešto skrivili.
- Znam to dobro, ali ja sam se uvijek držao daleko od ljudi. Drugi su ostavljali djecu da umru od gladi ili su ih prodavali u roblje, slabije su odvajali i izbacivali iz društva. Vidio sam kako ljudi progone druge, ali nisam zalazio u tu masu. Na njima je krivnja. Nikada nisam učinio ništa zlo.
- Baš nikada? - smijuljio se zlobno đavao.
- jesi li siguran da si sve to vidio?
- Vlastitim očima.
- I ništa nisi učinio?
- Ne, baš ništa.
Đavao se naceri i odredi: - Uđi, prijatelju moj. Ovdje je tvoje mjesto.

                                   (http://www.nadbiskupijasplit.com/katehetski/kateheze/price/grijesi_propusta.html)

         Svatko se je od nas  mnogo puta prisjetio svojih nesavršenosti. Osobito smo mnogo puta tijekom Svete mise ponovili riječi: mišlju, riječju, djelom, i propustom. I naravno, na ispovijedi smo kao jedan od svojih grijeha (ponekad) ispovjedili i grijeh propusta.

         Ipak, nekako mi se čini kako baš i nismo uvijek dovoljno svjesni jedne od najveće današnje napasti: grijeha nečinjenja. Istina svi mi koji se smatramo vjernicima želimo tu vjeru i živjeti, a  one pak naše sitne nestašluke i nesavršenosti kao i ozbiljne grijehe, izbrisati sakramentom ispovijedi. Međutim, svejedno si svi mi,  u ovim trusnim vremenima moramo postaviti pitanje: Jesam li napravio/la dovoljno?

         Današnja kultura nudi nam brzi način života, brza rješenja, brze užitke, (pre)brz tempo življenja, i  – kratko pamćenje. Previše nam, naime, vremena oduzimaju ovovremena čuda tehnologije stvorena u svrhu zadovoljenja čulnih potreba i odvraćanja pozornosti od onoga bitnog. I tko bi se pritom sjećao nečega što se desilo prije pet – deset, ili još više godina…

         Tako su nažalost u našim glavama prerano utihnule strahote Domovinskog rata. Čak ga današnja vladajuća politička hunta tako više i ne zove, pripremaju samo način i vrijeme kada će ga i službeno nazvati građanskim, a u svojim su glavama, vođeni svojim podrepaškim mentalnim sklopom, već odavna izjednačili žrtvu i krvnika. Ovih dana želeći se valjda dodvoriti svojim novoporedskim nalogodavcima, ismijavaju sve žrtve, branitelje i učesnike domovinskog rata postavljanjem ćiriličnih natpisa čak i ondje gdje ih niti u vrijeme tzv. Jugoslavije nije bilo!

         Ovaj je suludi postupak vladajućih izazvao opravdani gnjev i prosvjede, napose u Vukovaru, ali se nekako ne mogu oteti dojmu da se u ostalim dijelovima Domovine ovaj događaj prima nekako mlako, kao da su ljudi ogulali na sve što im se čini, kao da ih se to ne tiče… Pozvao je tako putem fejsbuka jedan moj dragi prijatelj sve zainteresirane na prosvjed u Vukovar, ponudio podjelu troškova, i nije se javio – nitko! Kao da se to događa u nekoj dalekoj i egzotičnoj zemlji, kao da se obezvređivanje žrtava domovinskog rata nikog i ne tiče. I tu dolazimo do poante ovog mog današnjeg umovanja: grijeha nečinjenja. Pitam vas dragi moji čitatelji dali ćemo danas-sutra imati obraza kritizirati odnarođeno stanje u kojem ćemo postati manjina u vlastitoj Državi, u kojoj će nam „mjeru krojiti“ nekadašnji agresori, znajući pritom kako nismo poduzeli ništa da to spriječimo?!

 

ODLAZE SANJARI

ZVONKO  BUŠIĆ  1945 - 2013.

Napustio nas je još jedan SANJAR pridruživši se tisućama sličnih koji nisu mogli podnjeti NEPRAVDU. I dok se pošteni domoljubi ubijaju, potomci judinog okota nam se i dalje krevelje s ekrana. Mi i dalje gledamo, šutimo, trpimo. 

E, moj narode!