LJEPOTE KORDUNA (1)

U ovim ljetnim mjesecima svi su orijentirani isključivo prema južnim hrvatskim krajevima zaboravljajući kakvim prelijepim izletničkim destinacijama obiluje kontinentalni dio Hrvatske. Ova prelijepa mjesta  prikladna su naročito za kraće posjete, pa i za one jednodnevne. Tako sam protekle nedjelje u društvu dvojce prijatelja odlučio malko pobliže upoznati Kordun, a izlet je bio toliko sadržajan da jednostavno ne stane u samo jedan post. Zato krenimo redom:

PETROVA   GORA

Moram priznati kako sam od našeg prvog odredišta Petrove gore najmanje očekivao, a na kraju sam se uvjerio da se tamo i te kako ima što vidjeti. Čak što više, nadam se kako tamo nisam bio zadnji put.

Nakon vožnje prelijepim kordunskim krajobrazom na Petrovoj gori nas je svojom uređenošću i sadržajnošću iznenadio Lovački dom Muljava.

Ispred Muljave goste dočekuje osobno Kralj

A, možete i zasjesti na prijestolje (žezlo morate donijeti sa sobom)

Možete planinariti, jahati, voziti iznajmljeni ili svoj bicikl itd.

Ražnjeve pokreće vodeno kolo

Tužni zatočenik

Svoj ovoj ljepoti možemo se diviti zahvaljujući šumarima

Medo je prepariram ali nikad se ne zna...

U ovaj spomenik su utučeni milijuni ex yu dinara, a danas je devastiran i napušten.

S vrha spomenika se pruža prekrasan pogled. Uz malo volje i novca objekt bi mogao dobiti svrhu kao vidikovac, a ostatak prostora mogao bi se koristiti u ugostiteljske svrhe i dr.

Ispod spomenika su nađene ogromne količine streljiva

Grob kralja Petra Svačića

U blizini Kraljevog groba nalaze se ostaci Pavlinskog samostana

U tijeku je restauracija ostataka samostana

        

Teško je u jednom kratkom postu dočarati sve ljepote Petrove gore, to jednostavno treba doživjeti i vidjeti. To se više čudim odsustvu bilo kakve reklame za ovo odredište za koje, barem po mojem skromnom mišljenju, većina građana ima preduvjerenje kao o isključivo partizanskom spomeniku.

  

TRADICIJSKO GRADITELJSTVO U DEMERJU

         Smještenost Demerja u neposrednoj blizini velike šume Demerčice, glavni je razlog tome što je gotovo do sredine 20. st. hrastovina bila glavni i osnovni, ako ne i jedini građevinski materijal.

         Kuće i gospodarske zgrade su građene od debelih hrastovih greda – planjki koje su  isprva oblikovane tesanjem, kasnije ručnim piljenjem, a tek se  u 20. st. javljaju strojne pilane. Planjke su vodoravno slagane jedna na drugu, tvoreći tako „stienu“ (zid, stijenu) kuće. Prema načinu spajanja planjki na uglovima kuće razlikujemo, hrvatski vugel kod kojega su planjke tako prekrižene da cca 20 cm ostaje neotesano, i njemački vugel kod kojega je spoj vrlo precizno obrađen i do kraja otesan, tako da je vidljiv sam spoj koji je konusnog oblika. Prozora je bilo veći broj, bili su simetrično raspoređeni, ali vrlo malih dimenzija. Krovovi su bili prekrivani isprva obrađenom raženom slamom tzv. šopom, a kasnije crijepom.

         Tlocrt kuća je u većini slučajeva vrlo jednostavan, one su razdijeljene na tri dijela: spavaću sobu koja se zvala „iža“, kuhinju odnosno “kunju“, i „ižicu“ ili „zadnju ižicu“.

         Najprostranija je bila spavaća soba - „iža“, u njoj je već prema potrebi bilo smješteno više postelja, na kojima su spavali svi članovi zadruge ili obitelji. Stol je bio isto tako hrastov, velik i masivan, a okolo njega su bile poslagane drvene klupe, ponekad bogato ukrašene. Osim pokraj stola klupe su bile razmještene oko velike peći, gdje su se ukućani zimi grijali. Po zidovima i iznad visokih postelja bilo je više klinova po kojima su vješani razni uporabni predmeti, jer je prostor u teškim hrastovim škrinjama bio ograničen. Ponekad su škrinje koje ne bi stale u „ižu“, bivale smještene u „zadnju ižicu“. Na stijenama su visjele  pobožne slike, a u jednome je uglu ili pak između dvaju prozora bio smješten mali oltarić, na kojemu bi družina zapalila voštanicu i zajednički se pomolila. U mnogim „ižama je stalno bio postavljen i tkalački stan.

         Osim što je služila za spavanje, u „iži“ se odvijao cjelodnevni život, obitelj ili zadruga se sastajala, tu se blagovalo, radilo, tkalo, i od gospodara (kućedomaćina) primalo zapovijedi.

         U kuhinji je pak bilo ognjište koje je kasnije zamijenio štednjak, te različite police ispunjene, zemljanim loncima, drvenim jedaćim priborom, te drugim predmetima potrebnim za pripremanje hrane.

         Iza kuhinje je bila „ižica“, manja prostorija u kojoj je gazdarica čuvala mlijeko, mliječne prerađevine, ukiseljeno zelje i repu, brašno i druge potrepštine.

         Tavan koji se zvao „naižek“, služio je za sušenje luka i drugog povrća i ljekovitoga bilja, a siromašnije su obitelji ovdje držale  kukuruz kao i druge žitarice.

         U starijoj varijanti spomenute tri prostorije su bile povezane uskim trijemom, koji je u stvari bio otvoreni hodnik ili „ganjk“, pak se je u pošalici pjevalo:„stara po ganjku mlada za njom, stara s kosmatom mlada z golom“. Kod novijih inačica tradicijskih drvenih kuća, prostorije povezuje mali „ganjk“ u koji se kod skromnijih izvedbi ulazilo direktno kroz glavna vrata, a kod bogatijih izvedbi je ispred „ganjka“ bio izgrađen posebni ulazni  trijemić, tzv. polutan (politan) s dva lijepo izrezbarena stupića i dvostrešnim krovićem. Kod nekih izvedbi polutan je potpuno zatvoren, a na njemu su glavna ulazna vrata.

        

         U Demerju još stoji oko 25 tradicijskih drvenih kuća, te neutvrđeni broj drvenih gospodarskih zgrada, štala i štagljeva. Mnogi od ovih objekata više se ne koriste te su u zapuštenom stanju, samo je pitanje vremena kada će ih vlasnici ukloniti, budući da većina nema novca za njihovu obnovu i održavanje.

         Uže središte sela proglašeno je kulturnim dobrom te se kao takvo nalazi pod zaštitom ministarstva kulture, međutim to je samo mrtvo slovo na papiru budući da šira društvena zajednica nema sluha niti interesa osigurati novac kojim bi se sačuvali ovi biseri tradicijskog graditeljstva.

         Svake godine  u Demerju nestaje barem po jedna drvena kuća što znači da ćemo uskoro novim naraštajima pokazivati samo  fotografije ovih ljepotica, čijim će nestajanjem nestati i velik dio naše tradicije i kulture.

                                                               kolovoz 2010. S.K.

Hrvatski vuglec

Njemački vugel, i dio tipčno obrađenog začelka

Lijepo izrađeni prozor

Uzdužni ganjk

Otvorni trijemić

Tradicijske rezbarije na trijemiću

O MASONIMA, HRVATSKOJ I TUĐMANU

         Donju poveznicu sam, kao i još neke, objavio i na svom Facebook profilu želeći da što više ljudi sazna i onakvo mišljenje kakvo u tzv. velikim sredstvima priopćavanja neće naći. Svjestan sam kako se gotovo nitko na „fejsbuku“ neće potruditi pročitati predloženi članak, istu poveznicu objavljujem i ovdje, s nadom da je čitateljstvo bloga ipak širih interesa….

 http://www.novi-svjetski-poredak.com/2012/07/21/masonski-oligarsi-su-slomili-tudmana-i-zavladali-hrvatskom/

NEKADA I SADA

         Mnogi kažu da vrijeme danas mnogo brže protiče nego je to bilo nekad, kako se promjene odvijaju gotovo munjevitom brzinom. I doista kada se osvrnem prema svom djetinjstvu, moram posvjedočiti o jednom mirnijem tempu života, o prisnijim (među)ljudskim odnosima, o većoj povezanosti čovjeka i prirode… Svakako moram spomenuti i oskudniju materijalnu stranu, u kojoj je mali ruski fotoaparat koji mi je kao dječarcu darovala krsna kuma bio vredniji poklon od bilo kojeg današnjeg elektronskog čuda.

         S tom malom ruskom „Smenom“ želio sam snimiti cijeli svijet, što si naravno nisam mogao priuštiti jer je trebalo kupovati filmove  te plaćati razvijanje i izradu fotografija, a o današnjim digitalnim fotićima nije bilo riječi niti u naučnofantastičnim pričama. Ipak nespretnom dječjom rukom i bez ikakvog predznanja uspio sam zabilježiti neke detalje iz tog vremena, a ovaj put vam želim predočiti tri detalja današnje demerske ulice, kako je izgledala prije otprilike četrdeset godina a kako izgleda danas…

Kuftinci ili današnja demerska ulica, početkom 70-tih godina 20.stoljeća

Isto mjesto snimljeno danas predvečer

Put prema šumi

Isto mjesto 40-tak godina kasnije

Idila s počeka 70-tih

Konji i živice otišli su u povijest...

        Pozdrav od Demka!

TRI STRASTI

                Postoje tri velike strasti - alkohol, kocka i vlast.

Od prve dvije se nekako može izliječiti, od treće nikako. Vlast je i najteži porok. Zbog nje se ubija, zbog nje se gine, zbog nje se gubi ljudski lik.
Neodoljiva je kao čarobni kamen, jer pribavlja moć...

Čovjeka na vlasti podstiču kukavice, bodre laskavci, podržavaju lupeži, i njegova predstava o sebi uvek je ljepša nego istina. Sve ljude smatra
glupim, jer kriju pred njim svoje pravo mišljenje, a sebi prisvaja pravo da sve zna, i ljudi to prihvataju.

Niko na vlasti nije pametan, jer i pametni ubrzo izgube razbor, i niko
trpeljiv, jer mrze promjenu. Odmah stvaraju vječne zakone, vječna načela, vječno ustrojstvo, i vežući vlast uz Boga, učvršćuju svoju moć. I niko ih ne bi oborio, da ne postaju smetnja i prijetnja drugim moćnicima. Ruše ih uvijek na isti način, objašnjavajući to nasiljem prema narodu, a svi su nasilnici, i izdajom prema vladaru, a nikome to ni na um ne pada. I nikoga to nije urazumilo, svi srljaju na vlast, kao noćni leptiri na plamen svijeće.

                                                                                   Meša Selimović

GOSPA KARMELSKA

Brezovica, (IKA) – Gospa Karmelska svečano će se proslaviti 16. srpnja u KBrezovica, (IKA) – Gospa Karmelska svečano će se proslaviti 16. srpnja uješoviti župni zbor župe Brezovica. Misu u 17 sati predvodi o. Slavko Pav

         Gospa Karmelska svečano će se proslaviti 16. srpnja u Karmelu Brezovici. Misu u 11 sati predvodi o. Dario Tokić, OCD, pjeva mješoviti župni zbor župe Brezovica. Misu u 17 sati predvodi o. Slavko Pavin, DI, pjevaju karmelićanke iz Brezovice.

         Proštenje Karmelske Gospe bit će 22. srpnja. Misu u 7 sati predvodi o. Ervin Ukušić, OCD, pjevaju karmelićanke iz Brezovice. Misu u 9 sati predvodi vlč. Đuro Sabolek, pjeva mješoviti zbor mladih iz Mraclina. Misu u 11 sati predvodi Vladimir Cvetnić, pjeva zbor mladih Damask iz Retkovca. Misu u 17 sati predvodi o. Alojz Ćubelić, OP, pjevaju karmelićanke iz Brezovice.   IKA

         

elićanke iz Brezovice.

Proštenje Karmelske Gospe bit će 22. srpnja. Misu u 7 sati predvodi o. Ervin Ukušić, OCD, pjevaju karmelićanke iz Brezovice. Misu u 9 sati predvodi vlč. Đuro Sabolek, pjeva mješoviti zbor mladih iz Mraclina. Misu u 11 sati predvodi Vladimir Cvetnić, pjeva zbor mladih Damask iz Retkovca. Misu u 17 sati predvodi o. Alojz Ćubelić, OP, pjevaju karmelićanke iz Brezovice. armelu Brezovici. Misu u 11 sati predvodi o. Dario Tokić, OCD, pjeva mješoviti župni zbor župe Brezovica. Misu u 17 sati predvodi o. Slavko Pavin, DI, pjevaju karmelićanke iz Brezovice.

Proštenje Karmelske Gospe bit će 22. srpnja. Misu u 7 sati predvodi o. Ervin Ukušić, OCD, pjevaju karmelićanke iz Brezovice. Misu u 9 sati predvodi vlč. Đuro Sabolek, pjeva mješoviti zbor mladih iz Mraclina. Misu u 11 sati predvodi Vladimir Cvetnić, pjeva zbor mladih Damask iz Retkovca. Misu u 17 sati predvodi o. Alojz Ćubelić, OP, pjevaju karmelićanke iz Brezovice.
Brezovica, (IKA) – Gospa Karmelska svečano će se proslaviti 16. srpnja u Karmelu Brezovici. Misu u 11 sati predvodi o. Dario Tokić, OCD, pjeva mješoviti župni zbor župe Brezovica. Misu u 17 sati predvodi o. Slavko Pavin, DI, pjevaju karmelićanke iz Brezovice.

Proštenje Karmelske Gospe bit će 22. srpnja. Misu u 7 sati predvodi oro Sabolek, pjeva mješoviti zbor mladih iz Mraclina. Misu u 11 sati predvodi Vladimir Cvetnić, pjeva zbor mladih Damask iz Retkovca. Misu u 17 sati predvodi o. Alojz Ćubelić, OP, pjevaju karmelićanke iz Brezovice.

MAJKA BOŽJA BISTRIČKA

         Danas po katoličkom kalendaru slavimo Majku Božju Bistričku čije su svetište u Mariji Bistrici rado posjećivali naši preci, a ono je isto tako  i danas omiljeno odredište naših hodočašća. U prošlosti su se ova hodočašća zbog represije komunističkih vlastodržaca ponekad pretvarala u prave pustolovine, a za ovaj put vas pozivam da pročitate zabilješku  bl. Franje kardinala Kuharića, te saznate kako je to bilo 1948.

            „Bilo je utješnih vjerskih slavlja i očitovanja. Hodočašća na Mariju Bistricu bila su lijepo posjećena. Lijep broj hodočasnika je pješačio. Uvijek sam pratio pješake pješice. Imali smo jednu zgodu koju vrijedi spomenuti. Vlasti su na razne načine nastojale otežati hodočašća da bi ih pomalo ugasile. Ali to nije uspjelo. Dapače, ta su hodočašća u to vrijeme bila još više produhovljena. U Mariji Bistrici je bilo zabranjeno trgovanje, vrtuljci itd. To se proštenište oslobodilo od mnogih sadržaja koji samo umanjuju pravi duh hodočašća.

            Mi pješaci smo dolazili po velikoj žegi umorni poslije podne u svetište Majke Božje, ali smo bili radosni. Godine 1948. smo odlučili promijeniti program. Mjesto da krenemo u rano ujutro, odlučili smo krenuti navečer u 8 sati računajući da ćemo tako doći ranije u svetište i da ćemo izbjeći najveću žegu. Mislili smo manje pokornički, a više ljudski. Međutim, mala pokora nije izostala. Bilo nas je svih hodočasnika oko 200. Bilo je muževa, žena, mladih, čak i djece. Oko jedan sat iza ponoći stigli smo do Jakovlja. Zaustavili smo se za odmor. Tu je i kapela. Muškarci su uglavnom ostali na cesti. Ja sam se povukao pred kapelu. Bile su tu i neke hodočasnice. Došao je  jedan čovjek i pitao:“Što vi tu radite?“ – Odgovorio sam:“Odmaramo se!“ – On je kazao:“Ne smijete biti tu!“ – „Zašto?“ – upitao sam! Nisam dobio odgovor jer je na cesti nastala neka prepirka. Među muškarce je došao čovjek u civilu i počeo tražiti legitimacije. Neki su pokazali osobne karte, a neki su se usprotivili s pitanjem:“Tko si ti? Legitimiraj se ti!“ – Čovjek koji je pristupio k meni sišao je među ljude na cesti, kad je čuo prepirku, i ta su se dvojca povukla.

            Slutio sam napad. Takvo je bilo vrijeme. Nosio sam sa sobom sveto ulje za bolesničko pomazanje, ako bi tko bio ranjen. Rasporedio sam hodočasnike tako da je jedna grupa muškaraca bila na čelu povorke, a druga je bila zalaznica. Ženski svijet i djecu smo smjestili u sredinu tih grupa. Odlučili smo ići samo glavnom cestom, bez skretanja na prečace. I krenuli smo u takvoj „strateškoj formaciji“.

            Krenuli smo i šutljivo hodali koji stotinjak metara, a onda je napadnuta zalazna grupa u kojoj sam se i ja nalazio. Najprije je nastupila panika, svi smo potrčali naprijed. Upozorio sam da se ne silazi s ceste. Osvrnuo sam se natrag i vidio da čovjek leži na cesti. Potrčao sam natrag prema njemu, kad sam u noćnom sumraku primijetio čovjeka koji prilazi k meni s nekim štapom. Zamahnuo je da me udari po glavi. Ja sam instinktivno pružio ruke s torbom za obranu pa sam oslabio udarac. Ipak sam dobio načelu „zvijezdu“. Čovjek koji je ležao na cesti ipak se podigao. Napadači su se povukli nakon što sam ja „pogođen“.Koliko ih je bilo,

                                                                      

ne znam. Možda ona dvojca. Zvonar Dragutin Slunjski iz Rakovog Potoka „zaplijenio“ je letvu i kapu jednom napadaču. To je bio njegov trofej. Kad je napad prestao, pribrali smo se i  brojili „žrtve“. Najteže je bio izudaran Lujo Holetić, moj povremeni stanodavac u Sv.Martinu. On je slavio 40. godišnjicu svojih hodočašća k Majci Božjoj Bistričkoj. On je ležao na zemlji, vidljivo izudaran bio je i Ivan Razum, moj stalni stanodavac. Još su neki imali tragove udaraca.. Ja sam nosio na čelu „zvijezdu“, nastavili smo put cestom, uglavnom šutljivi. Komentari „borbe“ su došli kad se razdanilo. Mjerila se hrabrost pojedinih „junaka“ uz šaljive primjedbe.Hodočašće se pretvorilo u  vedri hod  hodočasnika koji su i napad shvatili kao malu pokoru.

            Stigli smo već u sunčanom jutru u Stubičke Toplice. Tu smo se dulje odmarali od „borbe“. Stigli smo u Mariju Bistricu u ranim satima poslije podne. Nismo izbjegli žegu. Svećenici hodočasnici su sjedali u ispovjedaonice da budu na uslugu pokornicima. Ja sam bio zbog svoje „zvijezde“ na čelu posebno privlačan hodočasnicima pa sam ispovijedao do skoro dva sata iza ponoći. Bilo je to naše najvedrije hodočašće.

            Nismo doznali tko su napadači, ali možemo zaključiti da su možda išli za nama jer su dobro poznavali ciljeve.

            S bistričkih hodočašća pamtim sljedeću zgodu. Iz Bistrice smo se vraćali vlakom. Od Podsuseda do Samobora putovali smo „Samoborčekom“. Pala je noć. U vagonu nije bilo svjetla. Bio sam s hodočasnicima, a nalazio se u vagonu jedan milicioner. Hodočasnici su pjevali svete pjesme, a on je to branio. Kad je pjesma utihnula, netko iz kuta postavi pitanje:“Kako to da smo u staroj Jugoslaviji smjeli to pjevati, a sada ne smijemo?“ Milicioner je stajao u sredini vagona. Odgovorio je kao da daje svečanu izjavu:“Ja ću vam kazati: Onda nije bilo slobode, sada je sloboda!“ To je primjer kako i pojam slobode može biti promijenjen.“

                                          (citat iz teksta F. Kuharića: „Sjećanja na mladost,   kraj i ljude“,

                                             objavljenog u monografiji „Pod Okićem)

JOŠ MALO O PETROVU

         Iako lijepe slike i uspomene s proslave ovogodišnjeg Petrova već polako blijede za one koji su to propustili, a koliko čujem takvih je većina,  donosim  kopiju malog članka iz „Večernjeg lista“. Eto, i ovaj mali članak nam čini veselje jer se naše lijepo selo vrlo rijetko pojavljuje u novinama.

          

DEMERSKA FEŠTA