srijeda, 31. kolovoza 2011.

KASNO DEMERSKO LJETO



         Prije samo nekoliko dana izgledalo je da paklene vrućine neće nikada prestati, a onda nam je tijekom samo jedne noći promjena vremena  najavila skori kraj ljeta i dolazak zlatne, plodonosne jeseni.
         Iako je dugotrajna žega umanjila uobičajeno obilje svih vrsta plodova prirode i rada vrijednih demerskih ruku, pred nama je ponovo jedno prekrasno razdoblje u kojem ubiremo nagradu za svoj mukotrpni rad i zalaganje. Naravno nije sve samo u iskoristivim darovima prirode upravljane sveprisutnim Tvorcem, ovo je i razdoblje gotovo vrhunaravnog spleta boja i mirisa, u kojem naši domaći pitoreskni krajobrazi zrače puninom svoje neponovljive ljepote…

Jedan od sigurnih znakova nadolazeće jeseni su i ovi prekrasni plodovi vatrenog trna (pyracantha) u mojem vrtu. Nažalost, nikada nisu dugog vijeka - brzo ih pojedu ptice.

      Na ovu sam biljku osobito ponosan: debelim i mesnatim listovima božikovine suša nije mogla naškoditi.

     Kruške su obrane a lišće koje počinje žutjeti najavljuje skorašnji     kraj još jednog prirodnog ciklusa.

                        I ova će kruška uskoro dozrijeti...

    Za zimu se treba dobro pripremiti. Cjepanje drva i nije tako težak posao, to je više stvar vizualizacije: zamislite šefa ili nekog posebno "dragog" kolegu i odmah ide lakše! Možete zamisliti i dobavljača drva koji vas je prevario na mjeri. Ja jesam.

    Iako nisu posebno atraktivnog izgleda, ove će vinogradarske           breskve uskoro biti prava poslastica.

Prošle su godine rajčice i paprike moje stare majke izazivale zavist svih koji su ih vidjeli. Ovoga je ljeta suša učinila svoje, pa za ubuduće trebam poraditi na osmišljavanju natapanja.

Kukuruzi su već objesili klipove prema dolje, što je znak da će ovogodišnja berba biti znatno ranije od uobičajene.

I nekultivirane, divlje biljke obdariti će nas svojim obiljem mirisa, boja i - vitamina: šipak će uskoro biti dovoljno zreo za berbu.
                    Većina lješnjaka je već obrana...

                          ... i suši se na za to prikladim mjestima.

              Još jedan prekrasan demerski dan je došao svome kraju: ma kakvi Havaji - dođite i nagledajte se zalaska sunca u Demerju!

                          Pozdrav od Demka!

ponedjeljak, 22. kolovoza 2011.

MODRUŠKA GRADINA ILI TRŽAN GRAD



Stjecajem neveselih okolnosti, naime bolesti prijatelja iz mladosti, ove nedjelje sam nakon tridesetak godina od mojeg prvog susreta s modruškom gradinom ponovo bio u prilici vidjeti je izbliza.
Gotovo sam siguran da većina posjetitelja ovog bloga nikad nije ni čula za ovaj stari hrvatski grad, što i nije neobično budući da ga je jugoslavenska historiografija nakon 2.svjetskog rata izbacila  iz udžbenika i nastavnih programa – nisu se valjda željeli prisjećati načina na koji su „oslobodili“ Modruš. Ipak, nije izbrisano sjećanje da su partizani prilikom rečenog „oslobađanja“ učinili isto ono što su i Turci napravili u 15. stoljeću: spalili Modruš do temelja.
Dakle, za one koji ne znaju baš ništa o Modrušu,ostaci ove stare frankopanske utvrde vidljivi su s ceste Josipdol – Jezerane, a također i s novoizgrađene  Dalmatine, točnije utvrda je najuočljivija otprilike na sjecištu ovih dviju cesta. Spomenuta dionica Josipdol – Jezerane dio je stare Jozefinske ceste koja je izgrađena u 18. stoljeću (1775 – 1779.), a ime nosi po caru Josipu II.
Modruška gradina, koja se u nekim posebice kasnijim izvorima naziva i Tržan odnosno Tržan grad, izgrađena je na živoj čunjastoj stijeni dok se sam stari grad Modruš nalazio u nešto pitomijem podnožju. U pisanim se dokumentima spominje u 12. stoljeću ali Vjekoslav Klaić smatra da je grad postajao već u vrijeme narodnih vladara odnosno oko 820. godine. Modruš je bio sjedište stare istoimene županije, a od 1193. godine je u vlasništvu Frankopana.
U narednim je stoljećima bio svjetovno i crkveno  središte širokog područja, a često je izložen turskim napadima. Godine 1493. Turci su osvojili i spalili grad Modruš, dok  teško osvojivu tvrđavu Tržan  nisu niti pokušali zauzeti. Tržan je još neko vrijeme bio nastanjen ali budući da je za njegovo održavanje nedostajalo novaca već u 16. stoljeću počinje propadati, dok danas svjedočimo tek njegovim žalosnim ostacima.
Pogled na Tržan s Jozefine

Posljednji ostaci nekad ponosne utvrde Tržan

Modruška župna crkva nalazi se u podnožju Tržana

Eto, ovo je tek kratko upoznavanje s ovim biserom hrvatske povijesti, više možete naći u literaturi ili na internetu. Ostaje nam nadati se kako će, možda u neka bolja i bogatija vremena, povjesničari i arheolozi naći interesa, vremena i sredstava za detaljnije istraživanje, a možda i za možebitnu restauraciju i zaštitu ponositog Tržan grada.

Još malo slikica za kraj...


Prilikom gradnje Jozefine uređen je i izvor u blizini Modruša

Kuća porodice Antončić u Modrušu danas je nenastanjena. Jedan od njezinih nekadašnjih stanovnika, moj nažalost teško bolesni prijatelj, danas živi u obližnjem Josipdolu.

Ovim velikim ožiljkom lipa u dvorištu kuće Antončićevih zacijelila je ranu zadobivenu od požara tijekom partizanskog "oslobađanja" Modruša.

Prilikom povratka kući bilo je nemoguće proći a ne stati kraj ove ljepote: Tounjski most


         Pozdrav od Demka!

ponedjeljak, 15. kolovoza 2011.

Izlet u Topusko

         I ovog (produženog) vikenda pružila mi se šansa za mali predah od svagdašnjih problema i problemčića, pa sam jedan lijepi dan proveo u Toplicama Topusko. Kako su ove toplice, poznate još od rimskih vremena, od nas udaljene tek nešto više od 60 km nije bilo potrebe za žurbom te smo se prepustili uživanju u prekrasnim pokupskim i  kordunsko-banovinskim krajobrazima.
         Naša prva postaja ( i kavica) bila je u obnovljenoj Lasinji.
Novoizgrađena crkva u Lasinji ( stara je srušena tjekom domovinskig rata)

Prekrasna kapelica na lasinjskome groblju

Natpis na kapelici sve govori...

...kao i spomen obilježje na drugome zidu.

Prekrasan ukras na ulazu u kuću prijateljevih kumova: produkt prirode uz intervenciju čovjekove kreativnosti

         Toplice Topusko su kao kupališno naselje svoj procvat doživjele već u rimsko vrijeme, u 2. i 3. st., a danas vrijednost njihove ljekovite termalne vode ponovo postaje sve poznatija i popularnija. Postoje tri glavna izvora  i nekoliko manjih, koji izbijaju s dubine od 1500 metara i vulkanskog su porijekla.




Naturalizirani Demerec u topuskim toplicama...
                    Pozdrav od Demka!

petak, 12. kolovoza 2011.

PRIOPĆENJE


URBARSKA
ZEMLJIŠNA ZAJEDNICA
DEMERJE

Zagreb/Demerje, 11. kolovoza 2011.

PRIOPĆENJE ZA MEDIJE

Dne 10. kolovoza 2011. u prostorijama Doma mjesne samouprave u Demerju (u Gradskoj četvrti Brezovica) održana je Osnivačka skupština Urbarske zemljišne zajednice Demerje (UZZD). Prvotna (stara) Zemljišna zajednica Demerje nasilno je ugušena 1947. zajedno sa ostalim hrvatskim zemljišnim zajednicama, kada im je silom Zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom nepravedno oduzeta (podržavljena) imovina (zemljište) kojom su gospodarili.
            Prije same Osnivačke skupštine održana je promocija nove knjige predsjednika Zajednice zemljišnih zajednica Hrvatske (ZZZH) Mr. Zdravka Lučića K povratu imovine zemljišnim zajednicama Hrvatske. Knjigu je okupljenim mještanima Demerja predstavio njen urednik, saborski zastupnik HNS-a Goran Beus Richembergh. On je istaknuo da je problem zemljišnih zajednica danas u Hrvatskoj socijalni, politički (ali nadstranački), ekonomski, kulturalni, pravni ali i pravični problem. Ovlaštenici nekadašnjih zemljišnih zajednica bolje su gospodarili imovinom tih zajednica i zahvaljujući sredstvima prikupljenima od eksploatacije te imovine znatno pridonijeli promaknuću zajedničkog standarda svoga kraja, nego što su gospodarile nakon nacionalizacije državne zadruge, a na koncu i sama država. Danas oko 400 000 nasljednika tih ovlaštenika promatra što se dešava sa tom imovinom kojom su njihovi djedovi marno raspolagali, a koja je nakon nacionalizacije desetljećima uništavana, da bi napokon u hrvatskoj privatizaciji postala predmet grabeža špekulanata i raznih tajkuna. Richembergh je istaknuo da ni jedno društvo ne može počivati na pljački, o čemu je zapravo i riječ kad se govori o nacionalizaciji imovine zemljišnih zajednica 1947. koja je provedena bez prava na ikakvu naknadu užilnicima. I umjesto da se u hrvatskoj državi nepravda nanesena njezinim građanima ispravi povratom imovine ili pravednom naknadom, ta je imovina danas izložena rasprodaji ili najmu u bescjenje, a sve s tezom interesnih lobija da će država ostati bez „svojih“ šuma i „svog“ poljoprivrednog zemljišta. U nastavku je urednik knjige i saborski zastupnik u ime skupine 9 zastupnika različitih političkih stranaka – predlagatelja zakona o povratu imovine nekadašnjim zemljišnim zajednicama nazočnima objasnio stanje te inicijative, kojom bi se ispravila ova velika povijesna nepravda.
            U nastavku promocije knjige nazočnima se obratio i sam autor, objašnjavajući motive i svrhu pisanja knjige: stručna potpora predviđenoj saborskoj raspravi o podnijetom zakonskom prijedlogu o povratu imovine zemljišnim zajednicama, zbog čega je knjiga i podijeljena svim saborskim zastupnicima i političkim strankama.
            Na početku Osnivačke skupštine UZZD predsjednik ZZZH Zdravko Lučić upoznao je nazočne sa neposredno obavljenim i tekućim aktivnostima ZZZH. Nakon upućivanja informacije o problematici zemljišnih zajednica prema svim općinama, gradovima i županijama te političkim strankama, započeo je proces utemeljivanja novih udruga ovlaštenika zemljišnih zajednica i pojačano aktiviranje postojećih. Tako su samo u prvih deset dana kolovoza utemeljene zemljišne zajednice Svinjičko (Lonjsko polje), Čehi, Žumberak (Sošice) i Lučelnica III (u općini Pisarovina). Također su uspostavljeni kontakti sa mnogim ovlaštenicima u više od pola županija: od općine Čavle kraj Rijeke i Otočca, preko Slunja, Stubice, Sračinca kraj Varaždina i Nove Gradiške, do Slavonskog Broda i Andrijaševaca. Uspostavlja se mreža povezanosti između ovlaštenika i njihovih udruga diljem države. Plan je do rujna utemeljiti stotinjak novih zemljišnih zajednica. Obzirom na broj nazočnih na ovoj Skupštini, Zdravko Lučić je skup ocijenio izvrsnim.
            Tijekom same Osnivačke skupštine donijeta je odluka o utemeljivanju Urbarske zemljišne zajednice Demerje, usvojen je njezin temeljni akt: Pravilnik UZZD (u funkciji statuta), donijeta je odluka o pristupanju UZZD Udruzi zemljišnih zajednica Grada Zagreba, te je proveden izbor predsjednika UZZD i članova Upravnog odbora.
            Nazočnim su se skupštinarima potom obratili i gosti: Stjepan Rakarec, predsjednik Urbarskih zemljišnih zajednica Turopolja, dr Tomislav Kos, sudec sučije Hrašće i predstavnik Plemenite općine Turopoljske, te Ivan Šinković, predsjednik Udruge zemljišnih zajednica Grada Zagreba. Osim pozdravnih riječi i želja za sreću i uspjeh u radu, oni su ukratko objasnili i opću i posebnu problematiku zemljišnih zajednica na svom području te vrste i sadržaje aktivnosti koje trenutno poduzimaju ili ih planiraju poduzeti.
            Na kraju Osnivačke skupštine provedeno je učlanjivanje nasljednika ovlaštenika u UZZD potpisivanjem pristupnice, a predsjednik UZZD je kao prvi korak najavio utvrđivanje točnog popisa nekadašnjih ovlaštenika Zemljišne zajednice Demerje sa njihovim užitničkim udjelima, čemu pogoduju sačuvani dokumenti o radu te zemljišne zajednice u Hrvatskom državnom arhivu.

                                                                                              S poštovanjem,

Predsjednik
Urbarske zemljišne zajednice Demerje

Zdenko Kuftinec






 

           

ponedjeljak, 8. kolovoza 2011.

POZIV


Inicijativni krug za osnivanje Zemljišne zajednice Demerje
svim mještanima Demerja upućuje

P O Z I V

na Osnivačku (obnoviteljsku) skupštinu
Zemljišne zajednice Demerje

koja je postojala do 1947. godine, kada su od strane tadašnje vlasti šume i pašnjaci u njezinom vlasništvu (632 rali) nacionalizirani (podržavljeni) u sklopu opće nacionalizacije.

Skupština će biti održana 10. 08. 2011. u Domu mjesne samouprave u Demerju,
s početkom u 20:00.

Uvodničar:
predsjednik Zajednice zemljišnih zajednica Hrvatske
Mr. Zdravko Lučić

Gost:
saborski zastupnik Goran Beus Richembergh


Veselimo se Vašem odazivu!


                                                                 



                                                              Inicijativni krug



Mali (ali slatki) predah...

           Protekle nedjelje i ja sam odlučio umočiti noge u naše lijepo more, nema godišnjeg ali zato ima vikend...
...ispod bora, pokraj mora, ležim ja...

                                  Pozdrav od Demka!

četvrtak, 4. kolovoza 2011.

SJEĆANJE NA POBJEDU



         I ove se godine 5.kolovoza spominjemo velike pobjede izvojevane 1995. godine, kada je Hrvatska vojska brzom akcijom oslobodila gotovo petinu državnog teritorija okupiranog od strane većeg  dijela lokalnog srpskog stanovništva potpomognutog tzv.jugoslavenskom narodnom armijom i fašističkim skupinama iz Srbije te Bosne i Hercegovine.
         Kako vrijeme prolazi izgleda da se treba što više i što češće spominjati ne samo ove velike pobjede nego i njezinih razloga i uzroka, budući da smo svakodnevno izloženi omalovažavanju ne samo domovinskog rata nego i hrvatskih branitelja, čijom je zaslugom oslobođen hrvatski državni teritorij i okončana četverogodišnja četnička okupacija. I ne bi bio problem kada bi ova omalovažavanja dolazila samo iz redova poraženih snaga, ona dolaze i iz samog državnog vrha, točnije iz ureda predsjednika Republike Hrvatske! Naime, predsjednikov savjetnik Dejan Jović, u svojim radovima objavljenim u inozemstvu tvrdi kako će ukoliko Hrvatska postane članicom Europske unije, hrvatski nacionalizam blokirati širenje Unije na Srbiju i BiH! Jednostavnije rečeno predsjednikov se glavni analitičar zalaže za zajednički ulazak Hrvatske i Srbije u EU, i to ne isključivo kao samostalnih i suverenih država već kao država udruženih u nekakvu poduniju radnoga naziva Jugosfera.
         Svima nam je pak poznato da Srbija nikada nije odustala od svojih osvajačkih ciljeva, u kojima im je V.Britanija bila i jest glavni pokrovitelj i saveznik kojemu mogu zahvaliti i na projektu (a i realizaciji) prethodnih Jugoslavija koje su u svojoj suštini bile ostvarenje cilja „svi Srbi u jednoj državi“. Što se pak „gospona“ profesora Jovića tiče, općepoznato je kako je dobar dio njegove biografije vezan za V.Britaniju pa stoga nije teško zaključiti u čije diple „analitičar“ puše.
         A, ako je ovako u hrvatskom državnom vrhu što tek možemo očekivati od drugih mrzitelja svega što je hrvatsko? Zato je važno sjećati se, oprostiti ali nikada ne zaboraviti, pa koristim ovu prigodu kako bi vas podsjetio na ponašanje naše „subraće“ koji su za vrijeme okupacije  svi bili kuhari, a danas se čude:“tko nas, bre zavadi“.


Olujom je oslobođeno gotovo dvadeset posto hrvatskog teritorija. Ako su neki Republiku Hrvatsku zbog njezinog oblika posprdno zvali kiflom, onda je tzv.republika srpska krajina imala oblik pregažene kišne gliste.

Znakovlje zločinačkih postrojbi

 Baš su se zaigrali, imali su i nekakve bezvrjedne papire koje su zvali novcem. Pokriće su valjda mjerili u opancima.


 Na svoje "fićeke" i "stojadine" vješali su i nekakve "registracione tablice", na slici je oznaka za Vojnić. Po toj je logici valjda svako selo imalo svoje pločice...

                                Za ne vjerovati: imali su i granični kamen


                                                Kakva država, takva i estrada


                   Obuća posebno pogodna za beganje



 Nikada više nikome ne smijemo dozvoliti igranje države u hrvatskom    kraljevskom gradu Kninu!

    SRETAN  VAM  DAN   POBJEDE  I  
      DOMOVINSKE   ZAHVALNOSTI  !

                    Pozdrav  od  Demka !